Zdravkini stihovi spoj blagosti i unutrašnjeg plamena
Njen rukopis je, po ocjeni žirija, "izraz izuzetne lirske snage, metaforičke čistote i unutrašnje muzikalnosti", a sama pjesnikinja dodaje da je velika čast dobiti priznanje koje nosi ime Momčila Nastasijevića i stati u blizinu jednog od najdubljih, najtiših i najtajanstvenijih pjesničkih glasova srpske književnosti.
"Samim tim, nagrada ima posebnu težinu - i književnu i simboličku, jer ona ne pripada samo meni, već i mojoj Hercegovini i svim čitaocima, a ujedno je i podstrek da nastavim još predanije da pišem i služim riječi", kaže Babićeva.
Zdravka Babić u svojoj poetici ostaje vjerna čistoj emociji, snažnoj duhovnoj liniji i mitskoj nijansi hercegovačkog prostora.
Njeni stihovi, prepoznatljivi u širem regionu, donose spoj blagosti i unutrašnjeg plamena, što je i ovog puta prepoznala stručna javnost.
Žiri je posebno naglasio "autentičnost glasa, postojanu misaonu dubinu i sposobnost da se u malo riječi sažme velika osjećajna cjelina".
Uputivši zahvalnost organizatorima, Zdravka Babić je istakla da ova manifestacija ima neprocjenjivu vrijednost za očuvanje kulture.
"Zahvaljujem žiriju i organizatorima što u vremenu buke čuvaju prostor za tihe, ali snažne riječi. Neka ova nagrada bude podstrek svim mladim pjesnicima da vjeruju svom rukopisu i da se ne plaše da idu putem kojim ih vodi duša", dodaje pjesnikinja.
Na kraju dodaje da nagrada predstavlja i novu odgovornost, jer, prema njenom mišljenju, poezija nije samo dar - ona je i zvanje i zavjet.
"Nastaviću da pišem s poniznošću pred riječju i da donosim našem narodu stihove koji brane dostojanstvo duše", istakla je Babićeva.