Izmjene i dopune Pravilnika o prehrambenim aditivima, koje je pripremilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, trenutno su na javnim konsultacijama.
Predloženim izmjenama preciznije se uređuje upotreba aditiva u hrani, a posebno ograničenja za pojedine boje i konzervanse. Tako se za tvrde i polutvrde sireve predviđa smanjenje dozvoljene količine nitrata sa 150 na 75 miligrama po kilogramu, dok se za titan-dioksid, bijelu boju koja se koristi u prehrambenoj industriji, navodi da nije odobren za upotrebu u hrani, ali se može koristiti u lijekovima prema posebnim propisima.
Pravilnikom se uređuje i označavanje karagenana i pektina kada se koriste sa šećerom kao nosačem.
Pomoćnik ministra poljoprivrede Saša Lalić istakao je da su izmjene pravilnika usmjerene na usklađivanje domaćih propisa sa evropskim standardima, uz očuvanje konkurentnosti proizvođača i zaštitu potrošača.
“Osnovni cilj je da se obezbijedi efikasno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta, visok nivo zaštite potrošača i pošten način trgovine hranom. Ministarstvo, osim što prati različite vidove proizvodnje, ima obavezu da vodi računa i o svim potrošačima“, rekao je Lalić za “Glas”.
On je istakao da je pravilnik iz 2020. godine već uređivao ovu oblast, ali da se predloženim izmjenama ažuriraju zahtjevi za upotrebu aditiva u skladu sa razvojem evropske regulative. Prema njegovim riječima, usklađivanje je važno i za domaće proizvođače koji žele da budu konkurentni na širem tržištu, ali i za uvoznike koji proizvode plasiraju u skladu sa evropskim propisima.
Da je proizvodnja hrane bez dodatih aditiva moguća, ali da zahtijeva drugačiji pristup i nosi određene troškove, smatra vlasnik bilećke mljekare “Pađeni” Nenad Vukoje, koji kaže da njihovi proizvodi ne sadrže dodate boje i konzervanse.
“Radimo na prirodan način i tako smo se predstavili na tržištu, što se pokazalo uspješnim. Podržavamo ovakvu odluku, jer smatramo da je pozitivna i za građane i za proizvođače koji žele da prave prirodne proizvode, bez vještačkih boja i aditiva“, rekao je Vukoje.
On je dodao da pronalaženje prirodnih alternativa može predstavljati izazov, ali da je njihovoj mljekari lakše jer se oslanja isključivo na kravlje mlijeko i proizvodnju na prirodnoj osnovi. Ipak, kako je naglasio, kod proizvoda bez dodatih konzervansa rok trajanja može biti kraći, zbog čega je neophodno pažljivo planirati proizvodnju i plasman.
“Kada je riječ o prirodnim proizvodima, rok trajanja nije jedino mjerilo. Važno je da proizvod bude kvalitetan i higijenski ispravan. Takav način proizvodnje jeste skuplji, a kraći rok trajanja može donijeti i veće troškove“, objasnio je Vukoje.
