Mnogi imaju osjećaj da godine prolaze sve brže. Djetinjstvo se činilo beskrajnim, a odrasle godine promiču. Za to postoji objašnjenje, i postoji način da se osjećaj bar donekle uspori.
Gotovo svako s godinama primijeti istu stvar.
Ljeta iz djetinjstva trajala su, činilo se, beskonačno.
Kao odrasli, iznenadimo se koliko je brzo prošla još jedna godina.
Vrijeme objektivno teče jednako, ali ga doživljavamo sve brže.
Razmjera cijelog života
Jedno objašnjenje je matematičko.
Za dijete od pet godina jedna godina je petina cijelog života.
Za osobu od pedeset godina ista godina je tek pedeseti dio.
Što smo stariji, svaka nova godina je manji udio svega što smo proživjeli, pa nam se čini kraćom.
Mozak pamti novo
Drugo objašnjenje leži u tome kako pamtimo.
Mozak bilježi vrijeme kroz nove doživljaje.
U djetinjstvu je gotovo sve novo, prvi put, pa je i sjećanja mnogo, i period se u retrospektivi čini dugim.
U odrasloj rutini dani liče jedni na druge, mozak ima malo novog za zabilježiti, pa se cijeli mjeseci u sjećanju stope u jedno.
Kako usporiti vrijeme
Upravo iz tog razloga postoji način da se osjećaj promijeni.
Nove i nepoznate stvari stvaraju više sjećanja, pa vrijeme u retrospektivi djeluje bogatije i duže.
Putovanje na nepoznato mjesto, učenje nove vještine ili promjena rutine tjeraju mozak da ponovo obraća pažnju.
Isti princip vrijedi i za sitnice, druga ruta do posla ili nova aktivnost vikendom.
Vrijeme se ne može zaustaviti, ali se može ispuniti tako da za sobom ostavi više traga, a upravo taj trag odlučuje koliko nam se dug čini pogled unazad.
