text size
Rast plata i bolji uvjeti rada više nisu dovoljni da kompanije privuku kvalitetne radnike. Poslodavci se danas takmiče za ljude ne samo s domaćim firmama, već i s međunarodnim kompanijama, dok zaposlenici sve više traže fleksibilnost, mogućnost razvoja i kvalitetno okruženje. Istovremeno, kompanije često zapošljavanje i dalje tretiraju kao hitan zadatak, umjesto kao dio dugoročne poslovne strategije.
Realno govoreći, tržište rada se promijenilo, a s njim i odnos između poslodavca i zaposlenika. Iako kompanije povećavaju plate i nude sve bolje uslove rada, pronalazak kvalitetnih radnika postaje sve složeniji. Problem pritom nije moguće objasniti samo nedostatkom radne snage.
"Više nije dovoljno samo otvoriti poziciju i ponuditi veću platu", kaže za Bloomberg Adriju Zlatan Osmanagić, konsultant i vlasnik kompanije Block369.
Prema njegovim riječima, tržište kvalitetnih ljudi je suženo, dok je konkurencija među poslodavcima mnogo veća. Uz to, tražene vještine postaju sve specifičnije.
Kompanije se, dodaje, više ne takmiče samo s drugim firmama iz svog grada ili industrije. Sve češće konkuriraju i međunarodnim poslodavcima koji mogu ponuditi rad na daljinu, veću fleksibilnost i pristup mnogo širem tržištu rada.
Zbog toga kvalitetan kandidat danas ima mnogo više izbora nego ranije.
"Generacija Z ne ulazi na tržište rada s istim očekivanjima kao prethodne generacije, mnogo više vrednuje fleksibilnost, mogućnost remote ili hibridnog rada, autonomiju, razvoj i ravnotežu između poslovnog i privatnog života", kaže Osmanagić.
Depositphotos
To, prema njegovom mišljenju, ne znači da su očekivanja novih generacija nužno veća, već da su drugačija.
Problem nastaje kada kompanije traže ljude za novo tržište rada, dok istovremeno nude modele rada i upravljanja koji pripadaju prethodnoj deceniji.
Zapošljavanje kao "gašenje požara"
Međutim, dio problema nije samo na strani kandidata i njihovih očekivanja. Samira Nuhanović, osnivačica i direktorica kompanije North Star Consulting, smatra da je jedan od ključnih razloga zbog kojih kompanije teško dolaze do kvalitetnih ljudi u načinu na koji pristupaju samom zapošljavanju.
Na površini problema lako je zaključiti da je riječ ili o nedostatku kvalitetnog kadra ili o nekonkurentnim platama. Međutim, Nuhanović smatra da je suština izazova najčešće u načinu na koji kompanije planiraju svoj rast te potrebe za zaposlenicima.
"Problem je, dakle, često u tome što se zapošljavanje i dalje tretira kao hitan, operativni zadatak, umjesto kao strateška poslovna funkcija", objašnjava ona za Bloomberg Adriju.
U praksi, obrazac je često sličan. Neko da otkaz, najavi porodiljsko odsustvo, ode iz zemlje, tim se požali na preopterećenost ili kompanija dobije novog klijenta i poveća obim posla. Tek tada HR dobija zadatak da "što prije pronađe osobu".
U tom trenutku kompanija zapošljava pod pritiskom.
"Kada zapošljavate iz panike, vrlo je teško pronaći idealnog kandidata, ali i kvalitetno procijeniti njegov potencijal, uklapanje u tim i dugoročnu vrijednost za organizaciju", ističe Nuhanović.
Umjesto takvog pristupa, planiranje radne snage trebalo bi biti sastavni dio poslovne strategije. To podrazumijeva da kompanija unaprijed analizira postojeće kapacitete, kritične pozicije, opterećenje timova i vještine koje će joj biti potrebne kako poslovanje bude raslo.
Važno je razumjeti i neformalnu stranu organizacije, ko kome vjeruje, na koga se ljudi oslanjaju kada nastane problem, gdje se zapravo nalazi znanje i kako se odluke donose mimo formalnih procedura. To je dio socijalnog kapitala kompanije, koji se, prema Nuhanović, često primijeti tek kada neka važna osoba ode.
Ako kompanija zna koje će joj vrste zaposlenika biti potrebne za šest, 12 ili 18 mjeseci, može unaprijed graditi bazu potencijalnih kandidata, razvijati interne nasljednike i osmisliti kvalitetniji proces uvođenja novih zaposlenika.
Tada zapošljavanje prestaje biti "gašenje požara" i postaje dio održivog rasta kompanije.
Plata jeste važna, ali nije jedina