Postavljanje granica važna je životna vještina koja se razvija od najranije dobi i ima snažan utjecaj na djetetovo emocionalno zdravlje. Kroz igru i odnose s vršnjacima djeca se često susreću s provokacijama, sukobima i osjećajem nepravde, a način na koji na njih reagiraju može oblikovati njihove buduće odnose. Upravo zato roditelji imaju ključnu ulogu u učenju djece kako prepoznati nezdrave situacije i zaštititi vlastite granice bez ulaska u konflikte.
Stručnjaci naglašavaju da djeca uče promatrajući odrasle, ali i kroz jasne, praktične smjernice. Jedan od prvih koraka je prepoznavanje loših obrazaca ponašanja. U konfliktnim odnosima često se pojavljuju tri uloge: provokator koji izaziva reakcije, žrtva koja postaje meta i spasitelj koji pokušava riješiti problem, ali često samo produžava sukob. Kada dijete nauči prepoznati ove obrasce, lakše se povlači iz nezdravih odnosa.
Važno je djecu naučiti da je uredu reći 'ne' i ostati dosljedan. Jasne granice pomažu djetetu da razumije da ima pravo štititi svoj prostor i osjećaje. Također, jačanje emocionalne sigurnosti ključno je za otpornost – dijete koje se oslanja na vlastite osjećaje i ne traži stalno odobravanje drugih rjeđe postaje meta provokacija.
U nekim situacijama najbolji odgovor je povlačenje. Odmak, bilo fizički ili mentalni, pomaže djetetu da sačuva mir i emocionalnu stabilnost. Smiren odgovor na provokaciju često zaustavlja daljnje sukobe, pod uvjetom da ne postoji nasilje ili zlostavljanje.