Zatim je možda kratko ponjuši i uputi vam pogled koji kao da pita je li to zaista najbolje što možete ponuditi.
Mnogi su potrošili puno vremena i novca pokušavajući udovoljiti visokim standardima svojih mačaka, ali one i dalje često odbijaju obroke kao da su uvrijeđene.
Za razliku od njih, pas će u istom domaćinstvu vjerovatno sa užitkom pojesti i komad papira koji je pao na pod, piše PetHelpful.
Trener za životinje Adrijen Fariseli objašnjava zašto su mačke često izbirljive.
Iako danas žive u udobnosti domova, mačke su zadržale mnoge instinkte svojih divljih predaka, među kojima i prehrambene navike.
U prirodi su mačke predatori koji veći dio dana provode vrebajući sitan plijen, što znači da su naviknute jesti više manjih obroka.
Pripitomljavanje nije promijenilo tu sklonost, pa će kućna mačka umjesto lova na miševe radije više puta dnevno prošetati do svoje zdjelice.
Ta navika naslijeđena je od vrste Felis silvestris, čiji su se preci morali oslanjati na ulov više manjih životinja kako bi zadovoljili dnevne energetske potrebe. Njihovo ponašanje, dakle, nije namjerna izbirljivost, već odraz prirodnih nagona.
Zanimljivo je da stalna dostupnost hrane kod mačaka može izazvati dva suprotna efekta.
Neke će mačke iz dosade jesti prečesto i previše.
Za razliku od svojih divljih rođaka koji troše energiju na lov, kućne mačke imaju manje prilike za fizičku aktivnost, ali im je instinkt za čestim obrocima ostao.
Ako im se porcije ne kontrolišu, mačke mogu brzo postati pretile.
S druge strane, mačka koja zna da joj je hrana uvijek dostupna može postati jako izbirljiva.
Pošto ne osjeća potrebu da jede odmah, postaje zahtjevnija i čeka obrok koji joj se više sviđa.
Važno je razlikovati uobičajenu izbirljivost od ozbiljnijih zdravstvenih problema.
Stručnjaci definišu nekoliko stanja povezanih sa odbijanjem hrane.
Disreksija označava promjenu prehrambenih preferencija, što može dovesti do neuravnotežene prehrane.
Hiporeksija je značajno smanjen apetit, zbog čega mačka ne unosi dovoljno kalorija. Anoreksija je potpuni gubitak apetita i zahtijeva hitnu veterinarsku intervenciju.
Postoji i stresna anoreksija, uzrokovana visokim nivoom stresa, neofobija kao strah od isprobavanja nove hrane, te averzija, odnosno odbijanje određene namirnice zbog negativne asocijacije.
Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje zašto je mačka izbirljiva, a otkrivanje uzroka ponekad zahtijeva detektivski pristup. Ipak, postoji nekoliko najčešćih razloga.
Prvo, mačke su isključivi mesožderi. Svi nutrijenti koji su im potrebni nalaze se u životinjskom tkivu, za razliku od pasa koji su oportunisti i jedu gotovo sve. Zbog toga mačku ne zanima keks, ali će na miris tunjevine reagovati sa velikim zanimanjem.
Mačke takođe ne osjećaju slatke okuse. Imaju genetsku mutaciju koja im onemogućuje prepoznavanje šećera, koji ionako nije dio njihove prirodne ishrane. Privlače ih isključivo mesni okusi.
Čest je i oprez prema novoj hrani, poznat kao neofobija. To je evolucijski mehanizam koji ih štiti od potencijalno otrovne hrane. Ako mačka godinama jede istu hranu, biće sumnjičava prema svakoj promjeni.
