Kir Starmer (Keir Starmer), koji je danas podnio ostavku na funkciju britanskog premijera, nekada je smatran liderom koji će nakon godina političkog haosa donijeti pragmatičnost i stabilnost Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, mnogi birači i članovi Laburističke stranke s vremenom su ga počeli doživljavati kao političara bez čvrstih uvjerenja i jasnog pravca, navodi Reuters.
Nakon što je 2024. godine doveo Laburističku stranku na vlast osvojivši najveću parlamentarnu većinu u modernoj historiji Britanije, Starmer se fokusirao na kontrolisanu stagnaciju i ono što je smatrao realno ostvarivim, umjesto da ponudi jasnu viziju budućnosti zemlje.
Više od 20 članova stranke izjavilo je da su ga mnogi birači i laburisti vrlo brzo počeli smatrati čovjekom bez uvjerenja i jasnog smjera. Smatrali su da mu nedostaju velike ideje.
Bivši advokat bio je izložen napadima suparničkih frakcija unutar Laburističke stranke, pritiscima interesnih grupa, ali i nerazumijevanju opreznih birača, od kojih su mnogi zamjerali ono što su vidjeli kao njegovu neodlučnost i previše robotski nastup u javnosti.
Savjete tražio od supruge
Starmer se sve češće oslanjao na savjete svoje supruge Viktorije (Victoria). Dana 12. maja, pet dana nakon katastrofalnih rezultata lokalnih izbora za laburiste, koji su pokrenuli pozive da podnese ostavku, dugo je ručao sa suprugom i nakon toga odlučio nastaviti političku borbu.
Ipak, čini se da ga je vikend proveden sa suprugom u seoskoj rezidenciji u Čekersu naveo da promijeni mišljenje, prihvati neizbježno i podnese ostavku.
Na vratima svog ureda i rezidencije u Downing Streetu, 63-godišnji Starmer izjavio je da će učiniti sve kako bi omogućio uredan prijenos vlasti na novog lidera laburista. Očekuje se da će to biti njegov politički rival Endi Bernam (Andy Burnham), bivši gradonačelnik Velikog Mančestera.
- Moja ostavka sada postavlja pitanje jesam li ja u najboljoj poziciji da nas vodim do sljedećih općih izbora, čuo sam odgovor svoje parlamentarne stranke na to pitanje i taj odgovor prihvaćam s poštovanjem - rekao je odlazeći britanski premijer novinarima.
Starmer je 2015. godine postao laburistički zastupnik u 52. godini života, a samo pet godina kasnije izabran je za lidera stranke nakon njenog najgoreg izbornog rezultata od 1935. godine pod vodstvom prethodnika Džeremija Korbina (Jeremy Corbyn), kojeg su pratile optužbe za antisemitizam i pogrešan pristup pitanju Brexita.
Uvjerljiva pobjeda ili samo poraz torijevaca
Iskustvo stečeno na čelu Krunskog tužilaštva, nezavisne institucije koja savjetuje policiju i vodi krivične postupke, iskoristio je u pokušaju modernizacije Laburističke stranke.
Kao direktor Državnog tužilaštva (DPP), Starmer je problemima pristupao strateški. Najprije se obračunao s navodnim antisemitizmom i unutarstranačkim podjelama, potom finansijski stabilizovao organizaciju, okupio najjače laburističke zastupnike u svoj tim i na kraju usvojio politike za rješavanje ključnih problema Britanije.
Nakon 14 godina unutrašnjih sukoba, Brexita i čak pet premijera u osam godina, konzervativci su gotovo sami sebe politički uništili, što je otvorilo put laburistima da preuzmu vlast.
- Sve u svemu, ovo više sliči na izbore koje su konzervativci izgubili nego na izbore koje su laburisti dobili - rekao je 2024. godine Džon Kertis (John Curtice), najpoznatiji britanski stručnjak za ankete.
Birači nisu vidjeli dalje od gafova
Kako su mjeseci prolazili, Starmer je pokušavao isticati uspjehe svoje vlade, uključujući poboljšanje uslova rada, smanjenje lista čekanja u zdravstvenom sistemu i upravljanje ekonomskim okruženjem koje je moglo dovesti do smanjenja kamatnih stopa.
Ipak, jedan njegov bivši saradnik izjavio je da Starmer nikada nije uspio ponuditi jasno "odredište" koje bi biračima omogućilo da razumiju smisao njegovih odluka. Njegove politike više su djelovale kao saniranje štete koju su ostavile prethodne vlade nego kao stvarna vizija reformi i zaokreta Britanije.
Birači nisu mogli zanemariti afere povezane s donacijama, političkim zaokretima i imenovanjem laburističkog veterana Pitera Mendelsona (Peter Mandelson), uprkos njegovim poznatim vezama s pokojnim američkim osuđenim pedofilom Džefrijem Epstinom (Jeffrey Epstein).
Zbog skandala povezanog s Mendelsonom izgubio je dio svojih najbližih savjetnika, uključujući bivšeg šefa kabineta Morgana Meksvinija (Morgan McSweeney). Nakon što je smijenio visokog zvaničnika Ministarstva vanjskih poslova, njegovi odnosi s britanskom državnom službom dodatno su se pogoršali.
Starmer se ipak bolje snašao na međunarodnoj sceni.
Kada je riječ o ruskoj invaziji na Ukrajinu, pojedini evropski lideri pohvalili su ga zbog pomoći u okupljanju država takozvane "koalicije voljnih", spremnih pružiti pomoć u slučaju postizanja mirovnog sporazuma. Zajedno s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron) predvodio je i pregovore o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza.
Odlazeći britanski premijer imao je i određeni uspjeh u pridobijanju američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump), često igrajući na njegov ego. Pozvao ga je u drugu službenu posjetu Britaniji i hvalio njegove napore da donese mir u Ukrajini i okonča druge sukobe.
Međutim, takav pristup ubrzo je doveo do toga da Tramp javno ismijava Starmera. Američki predsjednik poručio mu je da nije Vinston Čerčil (Winston Churchill) nakon što je odbio uvući Veliku Britaniju u američko-izraelski rat protiv Irana.
