Projekat kompanije Verili (Alfabet) predstavlja svijetao primjer kako se moderna tehnologija, automatizacija i biologija mogu udružiti u rješavanju globalnih zdravstvenih problema. Umjesto da uništavamo čitave ekosisteme agresivnim otrovima, nauka je pronašla način da „pobijedi komarce njihovim sopstvenim oružjem”.
Svijetom se prije nekoliko godina brzinom munje proširila vijest koja zvuči kao uvod u visokobudžetni holivudski film katastrofe: tehnološki gigant Gugl planira da pusti čak 32 miliona sterilnih komaraca u divljinu. Dok su teoretičari zavjere odmah posegnuli za tasterima i proglasili početak „bio-tehnološke apokalipse”, naučna zajednica je ovaj potez pozdravila kao jedan od najvažnijih ekoloških i zdravstvenih eksperimenata našeg doba.
Šta se zapravo krije iza ovog projekta? Ko stoji iza njega, kako ta tehnologija funkcioniše i da li imamo razloga za strah?
Ko zapravo pušta komarce?
Kada mediji napišu „Gugl pušta komarce”, većina ljudi zamisli programere iz Silicijumske doline kako u pauzi za kafu dizajniraju robotske insekte. Istina je malo drugačija.
Projekat pod nazivom Dibag sprovodi kompanija Verili lajf sajens, koja je, baš kao i Gugl, kćerka-firma konglomerata Alfabet. Verili se bavi isključivo naukama o životu i zdravstvenom tehnologijom. Njihov cilj nije uništenje prirode, već borba protiv jedne od najsmrtonosnijih životinja na svijetu. Naime, komarci ubiju više ljudi godišnje nego ajkule, zmije i lavovi zajedno, prenoseći bolesti poput denga groznice, zika virusa, čikungunje i žute groznice.
Kako funkcioniše tehnologija
Ideja o puštanju miliona komaraca zvuči kontraintuitivno. Zašto bismo rješavali problem komaraca tako što ćemo ih stvoriti više? Ključ je u biologiji i naprednoj tehnologiji automatizacije. Projekat se fokusira isključivo na azijskog tigrastog komarca, koji je glavni krivac za širenje pomenutih tropskih bolesti.
Verili je razvio masovne, automatizovane laboratorije u kojima se uzgajaju milioni komaraca. Pomoću naprednih algoritama i mašinskog vida, sistem precizno odvaja mužjake od ženki. Ovo je ključno jer mužjaci komaraca ne ujedaju ljude – oni se hrane isključivo cvjetnim nektarom. Ovi laboratorijski mužjaci se zatim inficiraju prirodnom bakterijom koja se zove Volbahija. Kada se ovi mužjaci puste u divljinu, oni se pare sa divljim ženkama. Međutim, zbog prisustva određene bakterije dolazi do fenomena zvanog citoplazmatska inkompatibilnost – jajašca koja ta ženka snese nikada se ne razviju. Rezultat? Populacija ove opasne vrste komaraca u ciljanom području drastično opada.
Zašto je ovo bolje od zaprašivanja?
Tradicionalne metode borbe protiv komaraca uglavnom se svode na hemijsko zaprašivanje, a ova priča nije ostala samo na papiru. Prva velika faza projekta Dibag uspješno je sprovedena u okrugu Fresno u Kaliforniji, gdje je tokom nekoliko mjeseci zaista pušteno oko 32 miliona komaraca. Rezultati su fascinirali naučnike: populacija agresivnih i opasnih ženskih komaraca na tom području smanjena je za preko 95 odsto. Nakon Kalifornije, slične inicijative testirane su u Australiji, Brazilu i Singapuru, sa podjednako impresivnim uspjesima u smanjenju stope oboljevanja od denga groznice, piše Politikin magazin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
