Već kod prvih trzavica na Bliskom istoku gorivo poskupljuje. Međutim, Evropa uvozi svega 6% goriva sa Bliskog istoka, ali cijene podjednako divljaju. Zašto je to tako?
Eskalacija sukoba Izraela i Irana, uništavanje naftnog sistema, blokada Ormuškog moreuza digle su cijene nafte u nebesa. Na prvi pogled, sa uvozom od šest odsto to ne bi trebalo da utiče na Evropi, ali ipak utiče. Tržište nafte funkcioniše po drugim pravilima, javlja ATV.
Cijena nafte se ne formira lokalno, nego globalno. Koliko košta gorivo zavisi od globalne ponude i potražnje, a ne od toga odakle konkretna zemlja nabavlja svoje količine.
Bliski istok iako ne snabdijeva direktno Evropu u punom kapacitetu, ostaje jedan od najvažnijih regiona za globalnu proizvodnju. Saudijska Arabija, Iran, Irak i UAE kontrolišu značajan dio globalnih rezervi i izvoza. Kada se kod njih pojavi nestabilnost, tržišta reaguju povećanjem cijena.
Drugi faktor je “rizični premijum”. Čak i kada fizička isporuka nafte nije direktno ugrožena, sama mogućnost poremećaja dovoljna je da trgovci u cijenu uračunaju dodatni rizik. Dakle, cijena raste preventivno kao vid osiguranja.
Evropa nije ni “ekskluzivni” klijent. Ako azijske zemlje koje najviše koriste naftu sa Bliskog istoka ostanu bez goriva, okreću se drugim dobavljačima, uključujući i one od kojih Evropa dobavlja gorivo.
Veliki dio trgovine naftom odvija se preko fjučers ugovora, gdje investitori reaguju na vijesti, procjene i geopolitičke rizike. To znači da cijene često rastu i prije nego što dođe do stvarnog poremećaja u snabdijevanju.
