Zafranović je istakao da ovaj film posvećuje svim žrtvama, napominjući da u potkozarskom kraju nema kuće koja nema neku od žrtava ubijenu na svirep način, na način koji nije ljudski.
- Јa sam se stidio u onom momentu kad sam vidio stvari, i dokumente, i fotografije, kad sam čuo svjedočanstva, postidio sam se da sam čovjek, da sam te vrste. Ovaj film je napravljen iskreno, ja više od ovoga nisam mogao - poručio je Zafranović.
On je rekao da je ovo bio jedan od prvih filmova gdje mu se niko nije miješao u posao.
- Niko nije dolazio kao producent, ili kao politika, ili kao cenzor da nešto izbacim, skratim, ili drugačije napravim, nego sam radio potpuno slobodan ovaj film. A radio sam ga zahvaljujući i Republici Srpskoj - rekao je Zafranović.
Zafranović je istakao da je večeras u Banjaluci osjetio veliko strujanje neke čudesne dobrote i zahvale svima koji su pravili ovaj film.
- Bilo je dosta teških trenutaka, teško rađanje, ali on je rođen, on sada kreće u svijet, videćemo na koji način će biti ispraćen i gde će sve da dopre. Ali, to je sudbina svakog filma - rekao je Zafranović novinarima.
On je dodao da je film radio ne napuštajući svoj autorski svijet, ali ipak za široku publiku, da svako ko ga bude gledao zna gdje se nalazi Јasenovac i šta se u Јasenovcu zapravo desilo.