Broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj za šest godina povećan je više od četiri puta, ali stručnjaci upozoravaju na to da zvanična statistika ne pokazuje stvarne razmjere ovog problema, jer se mnogi oblici neprimjerenog ponašanja i dalje prećutkuju, zanemaruju ili prepoznaju tek kada dođe do fizičkog obračuna, zbog čega je neophodno ozbiljnije uključivanje porodice, škola i nadležnih institucija u prevenciju i zaštitu djece.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, objavljenim u nacrtu strategije razvoja policije i unutrašnjih poslova za period od 2027. do 2033. godine, broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja porastao je sa 21 u 2019. na 90 u 2025. godini.
U dokumentu je navedeno da su izvršioci vršnjačkog nasilja uglavnom dječaci te da ministarstvo, u saradnji sa drugim subjektima, sprovodi preventivne kampanje, među kojima je i akcija “Stop vršnjačkom nasilju”, dok se kroz projekat “Školski policajac” obezbjeđuje prisustvo policijskih službenika u školama i njihovoj blizini.
Nacrt strategije, koji je trenutno u procesu javnih konsultacija, obuhvata razvoj policije i unutrašnjih poslova u narednih sedam godina.
Stvaran broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći
Univerzitetski profesor i pedagog Nebojša Macanović istakao je za “Glas” da je stvarni broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći, jer se mnogi incidenti zataškavaju i postaju vidljivi tek kada dođe do fizičkog sukoba među djecom.
– Pri tome često zanemarujemo druge oblike nasilja, poput verbalnog, kulturološkog i nasilja putem interneta. Djeca pokazuju sve manje empatije prema drugima, zbog čega često izostaje i zaštitnička reakcija prema vršnjacima koji su izloženi nasilju – rekao je Macanović.
Nagraditi djecu koja spriječe nasilje
On smatra da škola mora mnogo više pažnje da posveti prevenciji, kroz češće radionice sa učenicima i roditeljima, ali i stvaranje atmosfere u kojoj se svako dijete osjeća sigurno i prihvaćeno.
– Trebalo bi podsticati i nagrađivati djecu koja spriječe nasilje, a korisno bi bilo preuzeti i iskustva finskog programa prevencije, koji je u kratkom periodu ovu pojavu sveo na minimum, a to je da djeca prestaju da budu pasivni svjedoci i znaju da se svi zajedno suoče sa nasilnikom. Takođe, potrebno je uvesti nastavni predmet o vršnjačkom nasilju na fakultete koji obrazuju kadrove pomažućih profesija te obezbijediti stručna lica u Ministarstvu prosvjete i Republičkom pedagoškom zavodu koja bi se posebno bavila ovim problemom – naveo je Macanović.
Kao jedan od važnih koraka izdvojio je i aktiviranje vaspitnih centara za djecu stariju od 14 godina koja ispoljavaju asocijalno ponašanje. Kako je pojasnio ta mjera postoji u zakonodavstvu, ali takve ustanove u praksi nema, dok u FBiH postoje.
Posebno je ukazao na potrebu da se promijeni i odnos javnosti prema djeci koja reaguju i pokušavaju spriječiti nasilje, navodeći primjer vršnjačkog obračuna u banjalučkom naselju Lazarevo.
– Samo je jedan novinar napisao da je dječak razdvojio učesnike tuče, dok su ostala djeca snimala obračun. Nakon toga više se nije govorilo o njemu, već o međusobnim optužbama porodica i tužbama. Upravo je taj dječak trebalo da bude u prvom planu, da dobije medijski prostor i, možda, neku nagradu, da bi i druga djeca bila ohrabrena da postupe na isti način – naglasio je Macanović.
Zanemareni signali iz porodice
Da problem ne treba posmatrati isključivo kroz ponašanje djece, već i kroz porodične i društvene obrasce koje usvajaju od najranijeg uzrasta, smatra sociolog Vladimir Vasić.
Prema njegovim riječima, temelji ponašanja se formiraju u porodici, gdje djeca usvajaju modele odnosa prema drugima, ali se u pojedinim slučajevima i dalje njeguju pogrešni vaspitni obrasci, posebno kada je riječ o dječacima.
– Kod dječaka se ponekad potencira, pa čak i opravdava, da budu nasilniji, arogantniji i grublji, čime im se šalje pogrešna poruka da je prihvatljivo nasiljem i konfliktom rješavati probleme. Zato me ovakva statistika ne iznenađuje, jer je nasilje samo jedan od pokazatelja dublje krize porodičnih i društvenih vrijednosti – istakao je Vasić.