Kako piše Srpskainfo, upravo zahvaljujući čika Feridu i njegovim drugovima iz 13. krajiške brigade, današnji vladaoci mogu da se razmeću svečanim defileima i rođendanskim tortama, da Banjaluku proglašavaju Gradom srca, a Dan oslobođenja pretvore u Dan grada.
Zaboravljeni heroj: Ferid Čaušević, posljednji živi oslobodilac Banjaluke čije ime na Dan Banjaluke niko nije spomnuo
U Banski dvor je ušao tiho, sitnim koracima, uz pomoć hodalice. Na svečanoj akademiji povodom Dana grada niko ga nije pozdravio, niti spomenuo njegovo ime. A on je Ferid Čaušević (91), posljednji živi oslobodilac Banjaluke.
Stari partizan koji slavi svoj praznik
Ipak, stari partizan je ovih dana svečarski raspoložen. On slavi svoj praznik.
Na pozdrav spremno odgovara a kada mu neki sugrađanin čestita , uzvraća sa .
Jer, Ferid Čaušević dobro zna šta se 22. aprila 1945. godine dešavalo na banjalučkim ulicama i ko je sa Banskog dvora, u kojem se ovih dana slavi, skinuo ustaška obilježja.
S nepunih 20 oslobađao Banjaluku i Zagreb
Nije imao ni punih 20 godina kada je, kao već iskusan partizanski borac, oslobađao gradove i sela i kada je
"Bio sam borac 13. krajiške brigade. U aprilu 1945. godine smo krenuli, nezaustavljivo, da gonimo fašiste i oslobađamo naše gradove", priča Ferid za Srpskainfo.
Pa nabraja:
"Onda smo prešli u Hrvatsku i učestvovali u oslobađanju pa onda Slovenija: Tu je bio kraj. Tako je završen Drugi svjetski rat u Jugoslaviji i na Balkanu, i to ne 9. maja, kako nas uči istorija, nego . Do 15. maja smo se tukli sa fašistima i oslobađali svoju zemlju", kaže Ferid Čaušević.
Priča da je imao, u to vrijeme rijetku drgocjenost, fotoaparat, i da je 15. maja u Celju snimio
"To je bila slika posljednjeg dana rata na Balkanu. Godinama je bila u Generalštabu u Beogradu, gdje je danas, ne znam", kaže stari partizan.
"Zauzimali smo ulicu po ulicu"
Iako su odmah marširali dalje, da “tjeraju fašiste”, jer vremena za slavlje i lovorike nije bilo, čika Ferid se sa
"Zauzimali smo ulicu po ulicu, zgradu po zgradu i tako sam ja ušao u hotel Palas. Onako gladni, izmučeni, prljavi našli smo se usred tog luksuza. priča čika Ferid za Srpskainfo.
I nakon 81. godine još pamti miris tih krempita, koje su mu bile jedini “ratni plijen” i sjeća se kako su izgledale ulice Banjaluke i kako je narod izašao na ulice da ih pozdravi.
"Ja nisam rođen u Banjaluci, nego u Bosanskom Novom, ali sam u djetinjstvu dosta vremena proveo u ovom gradu, eto i oslobađao sam ga, i na kraju se preselio u Banjaluku, gdje živim već 60 godina. Postao sam Banjalučanin", priča čika Ferid.
Sjećanja na Banjaluku
Još se sjeća kako je, kao djete od 5 ili 6 godina, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, dolazio kod svog ujaka i ujne u Banjaluku, u , koja se i danas tako zove.
"Oni nisu imali svoje djece, voljeli su me kao da sam njihov sin, ostajao bih kod njih, onako mali, kod njih i po 10 dana. Život je tako namjestio da sam poslije mnogo godina, nakon oslobođenja, dobio stan baš u toj ulici i u tom stanu u Pelagićevoj živim i danas", veze čika Ferid svoju priču.
"Bistar kao planinski potok"
Svakog detalja iz daleke prošlosti se jasno sjeća i o svemu priča tečno i sa osmijehom. Kako kažu njegovi drugari iz SUBNOR-a Banjaluka,
Noge ga, doduše, ne služe najbolje, ali poslužile su ga kad mu je bilo najbitnije – prije 8 decenija, kada je gonio fašiste i oslobađao svoju Banjaluku.