Posjeta ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskyyja Beogradu izazvala je rasprave o mogućem zaokretu vanjske politike Srbije. Politički analitičar Adi Ćerimagić, međutim, smatra da Aleksandar Vučić nije promijenio kurs, već nastavlja strategiju balansiranja koju provodi godinama.
Adi Ćerimagić za Klix.ba ocjenjuje da posjetu Zelenskyyja Srbiji treba posmatrati kao nastavak odnosa Beograda i Kijeva koji se postepeno gradio tokom prethodne četiri godine, a ne kao početak potpuno nove politike.
Prema njegovoj analizi, približavanje Ukrajini ranije je Vučiću omogućavalo da razvija odnose s administracijom bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, istovremeno zadržavajući političke, ekonomske i sigurnosne veze s Rusijom.
Ćerimagić podsjeća i na indirektne isporuke naoružanja ukrajinskoj strani te ranije susrete Vučića i Zelenskyyja na međunarodnim skupovima. Smatra da je Beograd svaki korak prema Kijevu pažljivo prilagođavao različitim publikama – Evropskoj uniji, domaćoj javnosti i Moskvi. Riječ je o njegovoj interpretaciji višegodišnje vanjskopolitičke strategije Srbije.
Adi Ćerimagić (FOTO: Facebook)
Vučić nastavlja politiku balansiranja
Ćerimagić smatra da je sada najveća razlika u tome što je fokus Vučićeve strategije pomjeren s Washingtona prema Evropskoj uniji.
Srbija pokušava ponovo pokrenuti godinama usporeni pristupni proces, dok je neusklađenost Beograda sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, posebno prema Rusiji, jedna od ključnih zamjerki dijela članica Unije.
"To nije zaokret, nego već uhodana taktika", ocijenio je Ćerimagić za Klix.ba.
On smatra da Vučiću takav model omogućava da se nijednom velikom centru moći ne obaveže u potpunosti, a da istovremeno od svakog pokušava dobiti političku ili ekonomsku korist.
Zvanično saopćenje predsjednika Srbije nakon susreta sa Zelenskyyjem potvrđuje da su među glavnim temama bili evropski put dvije države, bilateralni odnosi, trgovina, energetika i drugi oblici saradnje. Potpisan je i memorandum o saradnji u oblasti zdravlja životinja i sigurnosti hrane.
Ćerimagić upozorava da bi simbolika posjete u dijelu evropske javnosti mogla stvoriti utisak mnogo većeg političkog zaokreta nego što se stvarno dogodio.
Prema njegovom mišljenju, Srbija i dalje pokušava održati više vanjskopolitičkih kanala istovremeno. Zbog toga samu posjetu ukrajinskog predsjednika ne vidi kao dokaz napuštanja dosadašnjih odnosa Beograda s Moskvom.
Kada se rezultati takve politike posmatraju kroz evropske integracije, Ćerimagić smatra da Srbija zaostaje za pojedinim susjedima.
Kao primjere navodi Crnu Goru, koja je članica NATO-a i naprednija u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom, te Rumuniju, koja je članica EU i NATO-a. Njegova ocjena je da Vučić pokazuje veliku političku vještinu u održavanju ravnoteže, ali da to nije isto što i dugoročni strateški uspjeh Srbije.
