Ko u praksi određuje dinamiku sudskih postupaka u bh. pravosuđu?
Tema je to kojom se portal Vijesti.ba bavio u proteklom periodu, a ovo pitanje je otvoreno nakon slučaja pred Općinskim sudom u Sarajevu, u kojem nova odgađanja ročišta dodatno produžavaju postupak koji traje duže od 15 mjeseci.
U predmetu uređenja međa ranije je već jednom usvojen zahtjev za odgađanje uviđaja na licu mjesta zbog godišnjeg odmora punomoćnika jedne od stranaka. Za novi termin ponovo je zatražena odgoda.
Kako je navedeno u zahtjevu, u koji su Vijesti.ba imale uvid, razlog ovog puta je preklapanje više sudskih termina zakazanih istog dana. Advokat Fuad Kačapor naveo je da već ima zakazanu glavnu raspravu u drugom predmetu, kao i dodatno ročište pred Općinskim sudom u Sarajevu, zbog čega je zatražio novo odgađanje.
Novo odgađanje dodatno produžava vanparnični postupak koji traje više od 15 mjeseci, dok druga strana i dalje čeka konačnu sudsku odluku.
Slučaj je otvorio šire pitanje – ko u praksi određuje dinamiku sudskih postupaka: sud ili punomoćnici stranaka?
Upravo zbog tih dilema redakcijaVijesti.ba uputila je upit Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (VSTV), tražeći pojašnjenje ko određuje termine ročišta, da li su sudije dužne prilagođavati raspored obavezama advokata i na koji način se štiti pravo stranaka na suđenje u razumnom roku.
Odgovor VSTV-a je stigao.
Kako navode, određivanje termina ročišta u nadležnosti je postupajućeg sudije, koji pri tome uzima u obzir zakonom propisane rokove, raspored rada i opterećenost suda, opravdane prijedloge stranaka za odgodu ili usklađivanje termina, kao i druge relevantne okolnosti.
“Sudija ima pravo diskrecione procjene zasnovane na argumentaciji i obrazloženjima, poput procjene koliko je strankama u postupku potrebno vremena za adekvatnu pripremu, vodeći pri tome računa o načelima efikasnosti i ekonomičnosti postupka, kao i pravu stranaka na suđenje u razumnom roku.
Navedeno proizilazi i iz direktne primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja ima direktnu primjenu u BiH i prioritet nad svim drugim zakonima, te je članom 6. ove konvencije zagarantovano pravo na odbranu koje podrazumijeva dovoljno vremena.