Nova sezona Zvezda Granda“ startuje 19. septembra, a jedno od zaštitnih lica ovog dugogodišnjeg muzičkog spektakla ponovo će biti Ana Sević.
Njena priča s ovim formatom počela je mnogo prije nego što je stala pred kamere kao voditeljica. Najprije je bila takmičarka, a potom je, gotovo bez pripreme i iskustva, dobila priliku da vodi jedan od najgledanijih televizijskih programa.
Danas, nakon godina provedenih na istoj sceni, dobro poznaje i tremu kandidata i pritisak koji nosi voditeljski posao. U razgovoru za „Dnevni avaz“ govori o predstojećoj sezoni, energiji koja očekuje gledaoce, odnosu s članovima žirija i naslijeđu Saše Popovića, ali i o privatnom životu, majčinstvu, ljubavi i stvarima kojima ju je život naučio.
Nova energija
Ana, pred nama je nova sezona „Zvezda Granda“. S kakvim uzbuđenjem je dočekujete i šta publika može očekivati?
- S velikim uzbuđenjem, jer „Zvezde Granda“ za mene nisu samo emisija, već dio mog života. Ovaj format traje toliko dugo upravo zato što se umije mijenjati, a da zadrži ono najvažnije – emociju, kvalitet i ljude koji ga vole. Publiku očekuje nova energija, novi kandidati i mnogo trenutaka zbog kojih se „Zvezde Granda“ gledaju iz sezone u sezonu.
Ana Sević: “Zvezde Granda” su dio mog života. Zoran Kuzmanović Munja
Vidjeli smo da se emisija može nastaviti i nakon velikih promjena. Koliko se „Zvezde Granda“ danas razlikuju od onoga što su bile kada ste Vi počeli?
- Mnogo toga se promijenilo – televizija, publika, društvene mreže, način na koji ljudi danas prate sadržaj. Ali suština je ostala ista. Kada sam ja počinjala, nisam ni sanjala da ću toliko godina kasnije i dalje biti dio ovog formata. Mislim da je najveća snaga „Zvezda Granda“ upravo u tome što se prilagođavaju vremenu, a ne gube svoj identitet i što kvalitet stavljaju ispred svega.
Saša Popović imao je važnu ulogu u Vašem profesionalnom putu, najprije kao takmičarke, a potom i kao voditeljice. Šta biste izdvojili kao njegov najvažniji savjet koji i danas pamtite?
- Saša je bio čovjek od kojeg sam učila primjerom. Razumjeli smo se u milistotinki i bez riječi. Ali ono što sam kroz saradnju s njim shvatila jeste da ne postoje prepreke. Ustvari, kada malo bolje razmislim, upravo on je bio taj koji me je uvijek „bacao u vatru“ s profesionalnim izazovima. Prvo kroz takmičenje i kroz najteže izazove koje su baš meni zadavali, do toga da sam odmah po završetku moje takmičarske sezone postala voditeljica najgledanijeg šou programa, bez dana pripreme, a ni iskustva. Svih „live“ finala, poslije kojih smo dobijali samo riječi hvale, kako od ekipe u studiju tako i od velikih TV lica. Pa do svih drugih izazova kroz emisije... I sve do onih najtežih trenutaka njegove bolesti i odlaska. To su stvari koje ostaju zauvijek i koje ti pokažu ko si i koliko možeš. I da samo čovjek sam sebi može stajati kao prepreka.
Vi ste u ovom formatu prošli put od takmičarke do voditeljice. Da li danas bolje razumijete tremu kandidata ili pritisak koji nose članovi žirija?
- Apsolutno. Razumijem i jedne i druge. Toliko godina sam na toj sceni da mi je jasna težina svake uloge. Kao takmičarka sam osjećala onu pozitivnu tremu kada ti se čini da ti srce izlazi iz grudi, a danas gledam kandidate i tačno znam šta im se dešava. S druge strane, kao voditeljica sam naučila koliko je teško držati sve pod kontrolom kada na sceni imate toliko emocija, različitih karaktera i nepredvidivih situacija. Zato imam razumijevanja za sve njih.
Šta je danas presudno da neko uspije nakon „Zvezda Granda“ – talent, pjesma, tim ili nešto sasvim drugo?
- Sve zajedno. Talent je početak, ali nije dovoljan. Potrebni su dobra pjesma, pravi ljudi oko vas, rad i pametna karijera. Danas je možda još važnije da znate ko ste kao izvođač i šta želite da kažete publici. Jer nije dovoljno samo da vas ljudi zapamte – važno je da požele ponovo da vas čuju i vide. Ali i za to je potrebno vrijeme, jer ipak treba upoznati i sebe u svim datim situacijama, pa onda uhvatiti pravac. Možda bih izdvojila strpljenje kao ključ, ali i ljubav i vjeru, bez kojih nema uspjeha.
Žiri iza kamera
Pred kamerama često djelujete kao neko ko mora držati stvari pod kontrolom. Ko Vam od članova žirija najčešće pomrsi konce?
- Zavisi kakav je kome dan. Ali to je i draž ove emisije. Moj posao je da ih pustim da budu oni, a da nekako ipak uspijem vratiti emisiju u kolosijek i svaku situaciju završiti pozitivno i s osmijehom na licu.
S kim ste iz žirija najbliži privatno?
- S mnogima imam lijep odnos, ali ne bih pravila rang-listu. S nekima se družim više, s nekima manje, ali ono što mi je važno jeste da postoji poštovanje i dobra energija. To se, na kraju, vidi i na ekranu.
Ko Vas od njih najviše nasmijava kada se kamere ugase?
- Ima ih nekoliko koji su privatno mnogo duhovitiji nego što publika može pretpostaviti. Kod nas iza kamera često bude mnogo smješnije nego ispred njih. Iskreno, to iza kamere bi bio još gledaniji šou.
Ima li neko iz žirija ko je privatno potpuno drugačiji nego što ga publika vidi u emisiji?
- Naravno. Televizija uvijek pokaže samo jedan dio čovjeka. Neko ko djeluje strogo može privatno biti najtoplija osoba, a neko ko je stalno nasmijan umije biti veoma ozbiljan kada se kamere ugase. Mislim da je to i normalno.
Ko je najteži za saradnju kada počne snimanje?
- Svi ti ljudi, iako su velike zvijezde i maksimalno ostvareni u svom poslu, jako su prizemni i normalni. Svi imamo svoje dane, svoj ritam i trenutke kada smo umorni. Najvažnije je da na kraju napravimo dobru emisiju i to nam evidentno uvijek polazi za rukom.
Ima li među članovima žirija sujete koju publika ne vidi?
- Svi su toliko dokazani i ostvareni u svom poslu da nema potrebe za takvim stvarima. Prije bih rekla da svako ima svoj stav i da svi žele biti u pravu. Ali to i pravi dobar šou. Da svi uvijek misle isto, bilo bi prilično dosadno.
Majčinstvo sve promijenilo
Koliko se Vaš privatni život promijenio otkako ste postali majka troje djece?
- Potpuno. Majčinstvo me je upotpunilo. Donijelo dimenziju koju nisam poznavala. Danas mnogo jasnije znam šta je važno, a šta nije. Čemu i kome se pridaje značaj. Danas mi je najvažnije da su moja djeca sretna i da imamo svoj mir.
Kako uspijevate pronaći vrijeme koje je samo Vaše pored posla i velike porodice?
- Teško. Vrijeme za sebe je kod mene postalo prava luksuzna kategorija. Iskreno, uz troje djece i posao koji je veoma dinamičan, još neke projekte koje radim, često imam osjećaj da dan prođe, a da nisam ni trepnula. Ali sam s vremenom shvatila da ne treba čekati da se slobodno vrijeme samo pojavi – moram ga napraviti. Nekad je to sat vremena mira, odlazak na trening, frizer ili jednostavno trenutak kada zatvorim vrata i budem sama sa sobom. Naučila sam da mi je taj mir potreban, ne kao luksuz, već kao način da napunim baterije i budem bolja i sebi i svojoj porodici.
Šta danas znate o ljubavi, a niste znali kada ste tek postali poznati?
- Da ljubav nije samo riječ. Danas znam da ljubav nisu samo leptirići i velika obećanja, riječi bez djela. Ljubav je kada nekoga poštuješ, cijeniš, kada te ta osoba podstiče da radiš na sebi i kada ste tim i onda kada nije lako. Da jedno drugom čuvate leđa i rastete u istom pravcu. I možda najvažnije – ljubav ne bi trebalo da ti oduzima mir.
Postoji li nešto što biste danas, iz ove perspektive, uradili drugačije u svom životu?
- Sigurno da bih neke stvari danas preskočila. Neke bih zaobišla, bez mnogo razmišljanja. Neke ne znam ni kako sam primijetila. Ali opet, sve je to dio ličnog rasta, sazrijevanja i spoznaje. Možda me baš taj drugi put ne bi doveo ovdje gdje sam danas i možda ne bih postala osoba kakva sam danas. A ova osoba koju vidim u ogledalu i koju živim u svoja četiri zida – sa svim svojim vrlinama, manama – zadovoljna je sobom. I mislim da je to poenta života.
Sević: Grandovo muzičko takmičenje ne gubi svoj identitet i kvalitet. Zoran Kuzmanović Munja
Kada biste morali izdvojiti jednu stvar zbog koje ste danas najsretniji, šta bi to bilo?
- Moja djeca. Bez razmišljanja. Sve što radim, sve što planiram i sve čemu se radujem uvijek ima veze s njima. Oni su moj najveći razlog za sreću, ali i moja najveća motivacija da budem najbolja verzija sebe.
Lorenu štitim od svega
Najstarija kćerka Lorena sada je već velika djevojčica. Koliko se razlikuje Vaš odnos od onog kada je bila sasvim mala?
- Ona je oduvijek bila veoma zrela za svoje godine. Otkako se rodila, nas dvije smo izuzetno upućene jedna na drugu i ona je dijete s kojim je nekako sve išlo lako. Zna da u meni uvijek ima maksimalnu podršku i razumijevanje, a to mnogo toga čini jednostavnijim. Kod nas je razgovor uvijek otvoren, u svako doba dana i noći. Oduvijek sam se maksimalno trudila da je zaštitim od svega i to će zauvijek biti moj prioritet. Danas je velika djevojčica i naš odnos se prirodno mijenja, ali ono najvažnije ostaje isto – mi smo jedna drugoj najveći oslonac i to godine nikada neće promijeniti.
