Bosna BH Telecom u srijedu, 4. novembra, od 19:30 sati dočekuje Balkan Botevgrad, ekipu koja nakon pet kola EuroCupa još nema pobjedu. Međutim, iza takvog učinka nalazi se zanimljiv sastav, s jednim NBA prvakom, bivšim igračem Toronto Raptorsa i nekoliko košarkaša čiji kvalitet zaslužuje mnogo više pažnje nego sam pogled na tabelu.
Balkan u Sarajevo dolazi nakon prvenstvene pobjede nad CSKA Sofijom rezultatom 94:65, u kojoj je Aleksandar Stoimenov postigao 19 poena, Gael Bonilla 14, a Javante McCoy 12. Razlika između domaćih i evropskih rezultata dovoljno govori o zahtjevnosti iskoraka koji je bugarski prvak napravio, ali i upozorava da Bosni dolazi protivnik koji ipak ima pobjednički ritam u nacionalnom prvenstvu.
Ekipu vodi Bogdan Karaičić, stručnjak kojeg regionalna publika poznaje iz stručnog štaba Partizana i saradnje sa Željkom Obradovićem, a prije dolaska u Bugarsku vodio je Aris. Njegov zadatak u Botevgradu podrazumijeva povezivanje domaće osnove s brojnim novim strancima, što su dodatno otežale povrede i nemogućnost da od početka raspolaže kompletnom ekipom.
Prvo ime u pripremi Bosnine odbrane svakako mora biti Javante McCoy, američki bek koji je studirao na Boston Universityju, a zatim prošao kroz više razvojnih ekipa NBA klubova. Nastupao je za South Bay Lakers, Austin Spurs, Motor City Cruise i Grand Rapids Gold, dok je prije dolaska u Balkan igrao za Elitzur Netanyu u Izraelu, gdje je imao i utakmicu s 35 postignutih poena.
McCoy u EuroCupu ima prosjek od 17,7 poena, ali taj podatak treba čitati uz važan kontekst: odigrao je samo tri utakmice, a protiv Bahcesehira povrijedio se već u uvodnim minutama. Na otvaranju protiv Ulma ubacio je čak 32 poena, dok se nakon pauze protiv Manrese vratio s 21, pa njegov stvarni napadački značaj bolje opisuju te dvije pune predstave nego običan sezonski prosjek.
U posljednjem evropskom nastupu McCoy je protiv Manrese uzeo čak 22 šuta iz igre, pogodivši sedam od 15 pokušaja za dva i dvije od sedam trojki. To je važan detalj za Bosnu: Balkan mu daje veliku odgovornost u završnici napada, ali pritisak koji ga natjera na teške pokušaje može smanjiti korist od njegove individualne produkcije, posebno ako se istovremeno zatvore opcije za dodavanje.
Drugi važan Amerikanac je Darnell Edge, organizator igre koji je nakon univerziteta Fairleigh Dickinson iskustvo skupljao u brojnim sredinama, uključujući Rumuniju, Tursku, Izrael i Poljsku. U Balkan je stigao iz Dziki Warszawa, s kojim je osvojio ENBL, a u finalu tog takmičenja protiv Manchester Basketballa zabilježio je 18 poena, pet skokova i pet asistencija.
Edgeov nastup protiv Bosne ipak se ne može unaprijed podrazumijevati, jer je u Rimu povrijedio bedro i propustio naredna dva evropska susreta. U dosadašnja tri nastupa u EuroCupu bilježio je 12,3 poena i 3,3 asistencije, pa bi njegov eventualni povratak Balkanu donio dodatnog kreatora i smanjio potrebu da McCoy sam rješava veliki broj posjeda.
U njegovom odsustvu posebno važnu ulogu dobio je Konstantin Toshkov, bugarski reprezentativac s iskustvom iz Le vskog, Yambola, Spartak Plevena i samog Balkana. Protiv Manrese igrao je nešto više od 30 minuta, postigao 14 poena, pogodio tri od pet trojki i podijelio četiri asistencije bez izgubljene lopte, zbog čega ga Bosna ne smije tretirati kao sporednu prijetnju.
Aleksandar Stoimenov donosi još jednu vezu s regionalnom košarkom, budući da je prije Balkana nastupao za Vojvodinu, a ranije i za slovenski Podčetrtek. Njegov prosjek u prvih pet evropskih utakmica iznosi 9,8 poena, dok je sa 19 protiv CSKA pokazao da može preuzeti veći dio napadačkog tereta kada dobije prostor i uhvati ritam.
Iskustvo na vanjskim pozicijama donosi i Pavlin Ivanov, koji je tokom karijere prošao kroz Budućnost, Levski, Lukoil Academic, Rilski Sportist i nekoliko inostranih klubova. Protiv Manrese imao je skromniji napadački učinak, dva poena za približno 12 minuta, ali je podijelio tri asistencije, pa njegova vrijednost za ovu rotaciju ne mora uvijek biti izražena kroz broj pogodaka.