Sarajevo je sinoć dobilo derbi i na najljepši način proslavilo 80. rođendan. Navijači će pamtiti golove, pjesmu i slavlje. Ali dio njih tu je večer završio ranije, vodeći djecu kući jer više nije imalo smisla stajati na kiši i hladnoći.
I o tome danas treba govoriti.
Više od 20.000 ljudi došlo je na Koševo uprkos nevremenu. Jaka kiša padala je prije i tokom utakmice, vrijeme je bilo hladno, a najveći dio publike nije imao gdje da se skloni. Nije ovo prvi put da se s Koševa odlazi mokar do kože. Problem je što smo se toliko navikli da nam to više gotovo i ne djeluje kao vijest.
Publika je ponovo došla
Često se kod nas raspravlja ima li domaći fudbal publiku. Ima li smisla ulagati u stadione, ko će na njih dolaziti, jesu li navijači odustali? Sinoć je više od 20.000 ljudi odgovorilo dolaskom na tribine, po vremenu zbog kojeg bi mnogi radije ostali kod kuće.
Naravno da rođendanski derbi nije isto što i svaka druga prvenstvena utakmica. Ali upravo takve večeri pokazuju koliko ljudi možemo privući i koliko ih lako možemo izgubiti. Roditelj koji odvede dijete ranije sa stadiona zbog hladnoće i kiše sljedeći put će prvo pogledati vremensku prognozu. Sasvim opravdano.
Previše lako tuđu spremnost da trpi loše uslove proglašavamo ljubavlju prema klubu. Ljubav postoji, ali ona nikoga ne oslobađa obaveze da tim ljudima omogući pristojno mjesto za gledanje utakmice.
Na kraju krajeva, ne traži se grijana fotelja. Traži se krov.
Od grijanja stolica do čekanja projekta
Koševo je u poslijeratnim decenijama više puta obnavljano, a još više puta najavljivano u nekom novom izdanju. Arhiva tih najava danas je neprijatno štivo.
Još u augustu 2010. godine, nakon jedne faze obnove, govorilo se da će radovi na istočnoj tribini čekati plan njenog natkrivanja. Šesnaest godina kasnije ljudi na toj tribini i dalje gledaju utakmice pod otvorenim nebom.
U aprilu 2017. predstavljana je ideja stadiona bez atletske staze, s natkrivenim tribinama i stolicama s unutrašnjim grijanjem. Teško je danas čitati o grijanju stolica dok se ljudi na istom stadionu pokušavaju zaštititi od obične oktobarske kiše.
U augustu 2024. Općina Centar izdala je urbanističku saglasnost za prvu fazu rekonstrukcije. Govorilo se o istočnoj tribini i procjeni od 13,5 miliona KM bez PDV-a. U martu ove godine u službenom odgovoru na vijećničko pitanje objašnjavalo se da izrada projekta kasni zbog potrebnih ispitivanja tla i postojeće konstrukcije.
Ta ispitivanja su potrebna. Potrebne su i dozvole, projekti i javne nabavke. Ali nakon toliko godina građani imaju pravo pitati zašto se te obaveze još završavaju i kada će napokon dobiti rezultat koji mogu vidjeti izvan prezentacije.
Bilo bi nepošteno napisati da na Koševu ništa nije urađeno. Ulagalo se u travnjak, rasvjetu, stolice, svlačionice, sigurnosne sisteme i druge sadržaje. Iza tih poslova stoje stvarni rad i novac. Međutim, obnova pojedinih dijelova nije donijela stadion na kojem je gledalac zaštićen od nevremena.
A "mokri čvorovi", koliko god bili potrebni, ne mogu decenijama biti odgovor na pitanje modernizacije najvećeg stadiona u državi.
Ko će konačno završiti posao?
Ova priča odavno nadilazi jednu upravu kluba ili jedan načelnički mandat. Mijenjali su se ljudi, dogovori i modeli upravljanja. Razgovaralo se o investitorima, koncesijama i podjeli obaveza. Publika je za to vrijeme ostala na istom betonu.
Općina kao vlasnik, klub kao korisnik, Grad, Kanton i drugi učesnici imaju različite nadležnosti. Utoliko je važnije javno objasniti ko završava projekat, ko osigurava novac, ko provodi radove i u kojem roku. Građanin ne bi morao poznavati cijelu administrativnu strukturu da bi saznao kada će iznad svog mjesta dobiti krov.
Teški uslovi ne završavaju na tribinama. Novinari koji s Koševa izvještavaju i fotoreporteri uz teren također rade posao u okolnostima koje ga ozbiljno otežavaju. Zaštita ljudi i opreme, uređena radna mjesta i odgovarajući pristup trebali bi biti sastavni dio stadiona. Fotografija i izvještaj koje publika dobije ne pokazuju uvijek koliko je truda potrebno da u takvim uslovima uopće nastanu.
Bosna i Hercegovina voli za sebe reći da živi fudbal. Stadionima to mnogo teže dokazuje. Ima pomaka, novih tribina i pojedinačnih ulaganja, ali savremena arena s cjelovitim komforom za publiku kod nas se još uglavnom pokazuje kroz buduće projekte.
To je sramotno malo za zemlju u kojoj se od navijača stalno očekuje da budu najbolji dio fudbala.
Na Koševu su sinoć ponovo došli. Sljedeći derbi ne bi smio donijeti samo novu pohvalu njihovoj odanosti i još jednu najavu obnove. Trebao bi barem donijeti pouzdan odgovor kada će moći povesti dijete na utakmicu bez straha da će zbog kiše morati kući prije posljednjeg zvižduka.
