Visoke temperature, snažni vjetrovi, turbulencije, nepristupačan teren i hiljadu litara vode ispod helikoptera. Vahidin Mahmutović, pilot helikoptera Zeničko-dobojskog kantona, u razgovoru za Klix.ba govorio je o svemu što javnost ne vidi kada iznad požarišta ugleda helikopter.
Pet je sati ujutro. Za pilote angažovane na požarištima počinje još jedan dan borbe s vatrom. Među njima je i pilot helikoptera Zeničko-dobojskog kantona Vahidin Mahmutović, koji već danima učestvuje u gašenju požara širom Bosne i Hercegovine.
Petak je. Helikopter slijeće u bazu Specijalne policijske jedinice MUP-a ZDK u Zenici, nešto iza 21 sat. Dan koji je počeo u pet ujutro za Mahmutovića završava tek oko 23 sata, nakon svih završenih obaveza, a novi počinje već u sedam sati.
Priprema helikoptera, planiranje letenja, koordinacija s općinama i kantonima gdje su aktivni požari, a potom ulazak u helikopter, odlazak do Tuzle radi dopune goriva i konačno dolazak na požarište.
Tako, ukratko, izgleda dan pilota koji se danima bore s vatrenom stihijom širom BiH.
Jajce, Maglaj, Zavidovići, Konjic i Trebinje samo su neka od područja odakle su proteklih dana stigli pozivi za gašenje požara na lokacijama koje nisu pristupačne vatrogascima, pa je gašenje moguće samo iz zraka.
Helikopteri Oružanih snaga BiH, helikopter Vlade ZDK, helikopteri Republike Srpske i AirTractori, angažovani su na požarištima gdje su proteklih dana bile ugrožene kuće, ali i ogromne površine prirode.
Kada se iznad požarišta pojavi helikopter, sve izgleda jednostavno. Mašina dolazi, uzima vodu, prilazi vatrenoj liniji i izbacuje je na požar.
Ipak, ono što se ne vidi sa zemlje jeste sve ono što prethodi tom trenutku, ali i ono što se događa u pilotskoj kabini dok se helikopter nalazi iznad požara.
“Letenje traži vrlo ozbiljan pristup svakom zadatku. Ja, recimo, planiram prelet iz Zenice do Tuzle samo da bih dopunio gorivo i spremio helikopter za narednu intervenciju. Mi smo spremni, ali priprema je ozbiljna”, kaže Mahmutović.
Za razliku od velikih sistema u kojima o različitim segmentima zračnih operacija brinu posebne službe, veliki dio posla kod ovakvih intervencija pada upravo na njega i tehničara koji ga prati.
“Ako treba da poletim u osam sati, ja sam dva do dva i po sata ranije u pripremi. Moraš sve provjeriti, pripremiti helikopter, gorivo, plan leta i sve ostalo. Ne možeš samo sjesti i poletjeti”, kaže Mahmutović.
A onda počinje ono zbog čega je helikopter i pozvan, borba s vatrom.
Posebno zahtjevan dio operacije jeste prilazak požarištu kada su vjetrovi nepredvidivi, posebno na području Konjica.
“Vjetrovi su užasni. Taj planinski masiv štiti, dijeli Bosnu od Hercegovine i onda se tu sve prelama. Ako imate južno strujanje odozdo, ono lagano dolazi od Jadrana, penje se uz planinu i onda se svaljuje prema Bosni, prema Sarajevu. Ako ide odozgo hladni zrak s kopna, onda imate drugu situaciju”, objašnjava Mahmutović.
Upravo zbog toga, kaže, pilot mora poznavati teren i razumjeti šta se događa sa zračnim masama.
“Kada prilazimo požaru, smanjujemo brzinu i tada helikopter postaje osjetljiviji. Tu su turbulencije, vjetar, promjene strujanja. Da sjedi neko sa mnom, rekao bi da se helikopter ruši. Ali ja znam šta se dešava i moram biti potpuno koncentrisan”, dodaje Mahmutović.
Ipak, kako kaže, to nije ni najteži dio posla.
