Posljednja scena posebno lomi srca. Junaci “Tvrđave” zapejvali su ponovo pjesmu “Marama plava”.
Emocije su pucale, Luka, Darija i ostali sjećali su se doma, ali i onih kojih više nema, Nikice i Momčila, koji su stradali, pišu Novosti.
, kao što je poznato, počinje i završava se emocijom, a muzika igra ključnu ulogu. Goran Starčević, scenarista koji i sam vuče korijene iz tih krajeva, otkrio je zašto je odabrana baš ova, široj javnosti manje poznata pjesma – “Marama plava.”
– To je možda najmanje poznata pjesma u krajiškom svijetu, a bila mi je želja da pronađem pjesmu za koju maltene čak ni ljudi iz tog podneblja ne znaju, a koja vezuje ljude iz Krajine – rekao je Starčević u emisiji “Magazin Oko” na RTS-u.
Njegova namjera bila je jasna – pronaći autentičan zvuk koji nije „potrošen“, već koji u sebi nosi iskrenu bol rastanka.
– Našli smo neki biser koji će sad i oni prepoznati i slušati – dodao je on, naglašavajući da pjesma simbolizuje onaj posljednji pogled na kuću i drage ljude koje možda više nikada nećete vidjeti.
Marama plava
Još pamtim mater, maramu plavu,
vrijedne ruke kako mi mašu.
Pokojnog đeda, novčanik stari,
kapiju malu i kuću našu.
(Kapiju malu i kuću našu)
Refren:
Odveo me život, ostalo je srce,
željno krša Dalmacije svoje.
Zato budan sanjam skoro svake noći
staru kuću i ognjište moje.
Zato budan sanjam skoro svake noći
staru kuću pod Dinarom što je.
Pogledajte tu scenu:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.