Ranjenog akcionog junaka pogađa metak, ali on, umjesto da potraži ljekarsku pomoć, pronalazi nož, pincetu i... flašu viskija.
Slijedi scena od koje se gledaocima diže kosa na glavi: junak zasijeca sopstvenu kožu, pronalazi metak i uz bolan jauk izvlači ga iz tijela.
Nakon toga obično slijedi gutljaj alkohola, zavoj i povratak u akciju. Ponekad čak i nova pucnjava, kao da je upravo izvadio trn iz prsta.
Ali koliko je takav zahvat zaista moguć? Može li se metak izvaditi običnim nožem ili pincetom, koliko bi to boljelo i da li bi povrijeđeni čovjek nakon toga zaista mogao da nastavi da se bori?
Odgovor je mnogo složeniji nego što nam Holivud sugeriše. Vađenje metka nije uvijek neophodno, a pokušaj njegovog uklanjanja ponekad može napraviti više štete od samog projektila.
Operacija na ribarskom brodu
Jedan od poznatijih primjera nalazi se na samom početku filma „Bornov identitet“ (The Bourne Identity) iz 2002. godine.
Italijanski ribari pronalaze onesviješćenog čovjeka kako pluta u Sredozemnom moru. Kada ga izvuku na brod, otkrivaju da ima dvije prostrelne rane na leđima.
Ribar Đankarlo, koji nema ljekarsko obrazovanje, pokušava da ga spase priručnim instrumentima. Iz leđa mu izvlači metke, a zatim iz kuka uklanja mali predmet za koji se ispostavlja da sadrži broj računa u švajcarskoj banci.
Čovjek se budi, ne sjeća se svog imena i postepeno otkriva da je riječ o Džejsonu Bornu, bivšem operativcu CIA, kojeg glumi Met Dejmon.
Scena je dramatična, ali otvara ozbiljno medicinsko pitanje. Kako ribar, bez rendgena, hirurške opreme i znanja o unutrašnjim povredama, može bezbjedno izvaditi metke iz leđa teško ranjenog čovjeka?
U stvarnosti bi takav postupak bio izuzetno rizičan.
Šta rade doktori?
Možda najveće iznenađenje krije se u činjenici da ljekari ne pokušavaju uvijek da izvade metak nakon prostrelne povrede.
Za razliku od filmskih junaka, kojima je uklanjanje projektila gotovo obavezan dio liječenja, savremena medicina prvenstveno nastoji da zaustavi krvarenje, procijeni oštećenje tkiva i spriječi komplikacije.
Metak koji se zaustavio u mekom tkivu, daleko od važnih krvnih sudova, nerava i zglobova, može ostati u organizmu ako bi njegovo uklanjanje predstavljalo veći rizik od njegovog zadržavanja.
Vremenom se oko takvog stranog tijela može formirati ožiljno tkivo koje ga izoluje od okoline.
Prema stručnom pregledu objavljenom u medicinskom časopisu „European Journal of Trauma and Emergency Surgery“, jasne indikacije za vađenje metka postoje naročito kada se nalazi u zglobu, oku, prostoru s cerebrospinalnom tečnošću ili krvnom sudu, odnosno kada pritiska nerv ili izaziva druge komplikacije.
Drugim riječima, prisustvo metka u tijelu nije automatski razlog za operaciju.
Ipak, zaostali projektili nisu uvijek bezopasni. U određenim okolnostima mogu izazvati infekciju, bol, probleme s pokretljivošću, a rijetko i trovanje olovom, zbog čega je potrebna odgovarajuća medicinska procjena i praćenje.
Vađenje metka nožem
Filmski junaci obično znaju gdje se metak nalazi i bez problema ga pronalaze nakon nekoliko poteza pincetom.
Stvarnost je sasvim drugačija.
Metak ne mora da se zaustavi neposredno ispod mjesta ulaska u tijelo. Njegova putanja može biti nepravilna, a prilikom prolaska kroz tkivo može oštetiti krvne sudove, nerve, mišiće, kosti i unutrašnje organe.
Zato ljekari koriste rendgenske snimke i, kada je potrebno, kompjuterizovanu tomografiju kako bi utvrdili položaj projektila i obim povrede.
Pokušaj vađenja bez takve procjene može dovesti do dodatnog krvarenja, oštećenja nerava i drugih struktura, kao i unošenja bakterija u ranu.
Posebno je opasno ako se projektil nalazi blizu velikog krvnog suda ili važnog organa.
A šta je sa bolom?
Zasijecanje kože i pomjeranje povrijeđenog tkiva bez odgovarajuće anestezije može izazvati veoma intenzivan bol. Istina je da adrenalin i ekstremni stres kod nekih osoba mogu privremeno smanjiti osjećaj bola, ali to ne znači da takav zahvat postaje bezbjedan.
Čak i ako bi filmski junak uspio da izdrži bol, to ga ne bi zaštitilo od ozbiljnih komplikacija.
Povreda kao rukom odnesena
Još jedna velika filmska zabluda jeste uvjerenje da je uklanjanjem metka problem riješen.
U stvarnosti, vađenje projektila ne popravlja oštećene krvne sudove, ne zaustavlja automatski unutrašnje krvarenje i ne obnavlja povrijeđene organe.
Čovjek koji je pogođen u stomak može imati ozbiljne unutrašnje povrede čak i kada je spoljašnja rana relativno mala. Kod takvih povreda pacijentu može biti potrebna hitna operacija, transfuzija krvi i dugotrajan oporavak.
Zbog toga je teško zamisliti da bi neko nakon ozbiljne prostrelne povrede, nekoliko minuta po vađenju metka, mogao bez posljedica da trči, skače i učestvuje u novom obračunu.
Naravno, nisu sve prostrelne povrede jednako teške. Neke su površinske i ne ugrožavaju vitalne organe, ali to se ne može pouzdano utvrditi samo na osnovu izgleda rane.
Šta zaista treba uraditi kod prostrelne povrede?
Kod prostrelnih rana prioritet nije pronalaženje i vađenje metka, već hitno zbrinjavanje povrijeđene osobe.
Potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć, a kod jakog spoljašnjeg krvarenja primijeniti čvrst direktan pritisak čistom tkaninom ili zavojem. Ako je neki predmet ostao zaboden u rani, ne treba ga izvlačiti, već pritisak primijeniti oko njega.
Ne treba pokušavati kopanje po rani niti samostalno uklanjati projektil.
U prethodnim tekstovima analizirali smo filmsko zatvaranje rana , i . Ispostavilo se da gotovo svaki od ovih filmskih trikova ima određeno uporište u stvarnoj medicini, ali i ozbiljna ograničenja.
Ista je situacija s vađenjem metaka.
Ponekad ih ljekari zaista uklanjaju, ponekad ih ostavljaju u tijelu, a odluka zavisi od vrste povrede i rizika za pacijenta.
U Holivudu je najvažnije izvaditi metak da bi se junak vratio u borbu. U stvarnosti je mnogo važnije da povrijeđeni čovjek tu borbu uopšte preživi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.