Ako nikad niste čuli za pasminu naziva alabai, vrijeme je da je vidite na djelu jer je jedan rumunjski uzgajivač zabilježio susret njegova čuvara imena Dobrin i medvjeda i objavio ga na YouTubeu. Iako je medvjed isprva pokušao zaplašiti psa, ubrzo je shvatio da ispred sebe ima neumoljivog protivnika, pa se odlučio za strateško povlačenje uz časnih 0:0 na semaforu.
Svjesna da pas nema namjeru popustiti i uzmaknuti, divlja se životinje počela povlačiti prema šumi, pa je mnoge zaintrigiralo kakva je to pasmina kojoj je strah gotovo nepoznat pojam.
Dakle, srednjoazijski ovčar, poznati i pod spomenutim imenom alabai, jedna je od najstarijih pasmina na svijetu, čija povijest seže više od četiri milenija u prošlost. Potekao iz surovih prostranstava koja se protežu od Kaspijskoga mora do Kine te nije rezultat ciljanoga uzgoja, već prirodne selekcije koja je stvorila gotovo savršenog čuvara, piše o ovoj pasmini. Impozantne građe, neovisnog karaktera i nepokolebljive odanosti, alabai je puno više od kućnog ljubimca; on je živi spomenik drevne kulture, radni pas iznimnih sposobnosti i, za mnoge, član porodice koji ulijeva osjećaj potpune sigurnosti.
Porijeklo srednjoazijskog ovčara smješta se u geografsko područje koje obuhvaća Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan i okolne zemlje. Hiljadama godina ovi su psi živjeli uz nomadska plemena i pritom štitili stada ovaca i koza od grabežljivaca poput vukova i medvjeda. Za razliku od mnogih modernih pasmina, alabai se razvijao pod utjecajem okoline, što znači da su preživljavali samo najjači, najpametniji i najprilagodljiviji, što je rezultiralo iznimno zdravom i otpornom pasminom snažnog instinkta.
Alabai je pas uravnoteženog, mirnog i samouvjerenog temperamenta. Opisuju ga kao ponosnog i neovisnog psa koji je svjestan svoje snage, ali je ne koristi bez prijeke potrebe. Što smo zapravo vidjeli i na snimci! Njihova hrabrost je legendarna, a karakteristična je neustrašivost prema velikim predatorima. Iako su iznimno odani i privrženi svojoj obitelji, prema strancima su prirodno rezervirani i sumnjičavi.
Postoje brojne priče koje ilustriraju njihovu nevjerojatnu sposobnost rasuđivanja. Jedna od njih govori o ženki koja je bez ikakve dresure čuvala novorođenče svojih vlasnika. Kada su u posjet došli dugogodišnji obiteljski prijatelji, pas ih je radosno pozdravio. Međutim, kada su pokušali ući u sobu gdje je beba spavala, ženka je legla pred vrata, blokirala im prolaz i počela ozbiljno režati, čime im je jasno davala do znanja da je njezina dužnost zaštititi najmlađeg člana "čopora". Upravo zbog te neovisnosti i snage, alabai nije pas za neiskusne vlasnike. Potreban im je vlasnik čvrstog, ali pravednog karaktera koji će se postaviti kao vođa. Dresura zahtijeva strpljenje, dosljednost i međusobno poštovanje. Rana i opsežna socijalizacija ključna je kako bi pas naučio razlikovati stvarnu prijetnju od bezopasnih situacija.
