Memoari su koncipirani kroz 18 životnih lekcija u kojima Miler govori o odrastanju u Vermontu, dolasku u Njujork sedamdesetih godina, prvim koracima u industriji stripa i usponu koji ga je učinio jednim od najuticajnijih autora moderne devete umjetnosti.
Ipak, prve reakcije kritike ukazuju da knjiga nije ispunila velika očekivanja čitalaca koji su se nadali otvorenijem i dubljem osvrtu na njegov život i karijeru.
U memoarima Miler opisuje kako ga je oblikovao tadašnji Njujork, navodeći da je stigao u grad "širom otvoren za neobične poklone njegovog zapuštenog propadanja", evocirajući atmosferu Tajms skvera, Istočnog sela i tadašnjeg urbanog života.
Poseban dio knjige posvećen je njegovim prvim uspjesima u Marvelu i DC-ju, kao i nastanku pojedinih kultnih stripova koji su redefinisali superherojsku književnost tokom osamdesetih godina.
Miler se osvrće i na odluku da ubije popularnu junakinju Elektru, objašnjavajući da je "to jednostavno djelovalo kao ispravna odluka", jer je priča, kako kaže, zahtijevala snažan završetak.
Autor se u knjizi prisjeća i nastanka kultnog stripa "The Dark Knight Returns", objašnjavajući da mu je u to vrijeme Betmen bio zanimljiviji od Supermena.
"Istina je da mi je Supermen već pomalo dosadio. Bio je jednostavno previše moćan, a njegova neranjivost ograničavala ga je kao lika", napisao je Miler.
Uprkos zanimljivim anegdotama, brojni književni i strip kritičari smatraju da memoari ostavljaju mnogo neodgovorenih pitanja i da izbjegavaju kontroverzne teme koje su obilježile Milerovu karijeru, uključujući njegove kasnije radove i javne polemike.
Ipak, bez obzira na podijeljene reakcije, "Push the Wall" predstavlja prvi opširniji autobiografski osvrt jednog od autora koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji savremenog stripa i čiji su radovi poslužili kao inspiracija za brojne filmske i televizijske adaptacije.
