Ogledalo srpsko nije Njegoševo pjesničko djelo nego savjesno pripremana zbirka narodnih epskih pjesama u kojoj se našlo i nešto njegovih pjesama.
Svrha ove zbirke junačkih pjesama je da se upozna svijet sa narodom koji je omalovažavao ponizni život, nestajao da bi čestito živio.
Petar Aleksejevič Lavrov, Jovan Tomić; Danilo Vušović, Milan Rešetar, Trifun Đukić, Nikola Banašević, Vido Latković, Radosav Medenica, Slobodan Kalezić i Novak Kilibarda pokušali su da odgovore ko su autori pjesama u Ogledalu srpskom.
Zbornik Ogledalo srpsko sadrži šezdeset i jednu junačku pjesmu, i to dvadeset i tri štampane i trideset osam novih. Devet pjesama Njegoš je uzeo iz Karadžićeve treće knjige Narodnih srpskih pjesama lajpciškog izdanja (1832), sedam iz Milutinovićeve Istorije Crne Gore od iskona do novijeg vremena (1835), u daljem tekstu Istorija, pet iz Milutinovićeve Pjevanije cernegorske i hercegovačke lajpciškog izdanja (1837), u daljem tekstu Pjevanija, i dvije iz cetinjskog almanaha „Grlica“ (1835–1839).
Za stvaranje Ogledala srpskog Njegošu je kao uzor poslužio Razgovor ugodni naroda slovinskog Andrije Kačića Miošića.
Postavlja se pitanje koliko ima Njegoševih pjesama u ovom zborniku.
Krenimo redom.
Pjesmu Sinovi Ivanbegovi (I, oko 1510), Njegoš je uzeo iz Sarajlijine Istorije. Objavljena je u cetinjskom godišnjaku „Grlica“ za 1835. godinu. Autorstvo se pripisuje vladici Petru I Petroviću.
Epsku pjesmu Osveta Batrića Perovića (II, oko 1700), više varijanti. Prvu je zabilježio Vuk od Đura Milutinovića Crnogorca, drugu na Cetinju i treću u Hercegovini.
Kako je nastajalo „Ogledalo srpsko“
Pjesma Srpski Badnji večer (III, oko 1702), objavljena je u Milutinovićevoj Istoriji, onda u Pjevaniji br. 9 pod naslovom Sveoslobod. Pjevač je Mato Martinović iz Bajica. Potiče od Petra I.
Miloradović, poslanik Petra I (IV, oko 1711), prvi put objavljena je u Sarajlijinoj Istoriji, pa u Pjevaniji sa naslovom „Svĕrъ“. Autor pjesme je mitropolit Petar I.
Pjesma Carev laz (V, 1712), objavljena je u Milutinovićevoj Istoriji u neznatno izmijenjenoj Pjevaniji, br. 8. Njegoš je uzeo iz Istorije.
Više podataka o pjesmi Ibrahim-paša i Velestovci (VI, 1713), može se naći u knjizi Gligora Stanojevića Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955. godine.
Ne zna se odakle je Njegoš uzeo pjesmu Udar na Vuka Mandušića (VII, 1713). Pjesma Ćuprilić vezir (VIII, 1714), objavljena je u Milutinovićevoj Pjevaniji br. 11, sa naslovom Ćuprilić. Autor pjesme je vladika Petar I.
Udar Turaka na selo Trnjine (IX, 1717), prvo objavljena u Istoriji, pa u Pjevaniji br. 13 sa naslovom Čengijić Sinan-beg. Autor je mitropolit Petar I.
Ne zna se odakle je Njegoš uzeo pjesmu Petar Bošković (X, oko 1713). Varijantu u Pjevaniji br. 42 sa naslovom saopštio je pjevač pop Rade Knežević.
Nije otkriveno odakle je Njegoš uzeo pjesmu Udar na selo Trnjine (XI, 1722).
Takođe se ne zna odakle je Njegoš uzeo pjesmu Ne daju vuci ovaca (XII, oko 1725). Varijantu u Pjevaniji br. 22 sa naslovom Tri Vuka saopštio je pjevač Drago Bjelica.
Ne zna se odakle je Njegoš uzeo pjesmu Carev sestrić i Piperi (XIII, 1732).
Pjesma Vuk Tomanović (XIV, oko 1735) objavljena je u cetinjskoj „Grlici“ za 1735. godinu. Pjevač pjesme je nepoznat.
Ne zna se odakle je uzeta pjesma Boj s Kučima (XV, 1739). Ni za pjesmu Nikac od Rovina (XVI, oko 1748), ne zna se odakle je uzeta.
Najveća tajna Njegoševe zbirke
Jedna od najljepših pjesama Ovce Nikca od Rovina (XVII, oko 1743), ne zna se odakle je uzeta.
Sinovi Obilića (XVIII, 1750) je najčuvenija pjesma o Nikcu od Rovina. Nije poznato odakle je Njegoš uzeo za zbirku.
Pjesma Stan polako, rogoje, mnogo ti je oboje (XIX, 1750), objavljena je u Istoriji i u almanahu „Grlica“ za 1835. godinu. Njegoš je uzeo iz Istorije. Njen autor je Petar I Petrović.
Nije poznato odakle je Njegoš preuzeo pjesmu Udar na ovce kneza Vujadina (XX, 1754).
Ne postoje podaci odakle je Njegoš uzeo pjesmu Smrt Nikca od Rovina (XXI, oko 1735).
Nije poznato odakle je Njegoš uzeo pjesmu Krvavi ručak (XXII, oko 1754).
Nema dokaza odakle je Njegoš uzeo pjesmu Dva Baletića (XXIII, oko 1758), koja govori o pokušaju nikšićke čete da smakne braću Baletiće i otme njihove ovce.
Pjesma Šćepan Mali (XXIV, 1768), objavljena je u Milutinovićevoj Istoriji i u Pjevaniji br. 14 sa neobičnim naslovom Bogovanje. Njegoš je ovu pjesmu uzeo iz Istorije.
Pjesma Junačka smrt (XXV, oko 1772) objelodanjena je u Pjevaniji br. 53 sa naslovom Ceklinjanin. Pjevač je Ilija Srdanović Dobrljanin.
Ne zna se odakle je Njegoš uzeo pjesmu Spužani i Piperi (XXVI, oko 1766).
Nije poznato odakle je Njegoš uzeo pjesmu Brza osveta, gotova šteta (XXVII, 1776).
Pjesma Udar na Ćurilac (XVIII, 1792), savjesno i detaljno prikazuje turski napad sa većim brojem imena učesnika.
Nije poznato odakle je Njegoš uzeo pjesmu Udar Mahmut-paše na Pipere (XXIX, 1792).
U Ogledalu srpskom značajno mjesto pripada interesantnoj pjesmi Klorinda srpska (XXX, 1795), kojoj je naslov dao Njegoš, a ne narod. U pjesmi je istaknut hrabri podvig Plane Tomašević Dragović, „koju je Njegoš nazvao Klorindom srpskom“.
Pjesma Boj s vezirom Mahmut-pašom (XXXI, 1796), prvo je objelodanjena u Pjevaniji br. 168 pod nazivom Boj u Martiniće s Kara-Mahmutom Bušatlijom, koju je kazao bjelopavlićki pjevač, pop Rade Knežević. Njegoš je od riječi do riječi prenio u svoju zbirku.
Naučnici decenijama traže odgovor
Sljedeća pjesma Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruše (XXXII, 1796) objavljena je u Pjevaniji br. 170 pod naslovom Na Kruse boj crnogorski druga goda istog 1796 s Kara-Mahmutom.
Njegoš je preuzeo pjesmu iz Pjevanije, ali nije unio četiri zadnja stiha.
Zanimljiva pjesma Osveta bratska (XXXIII, 1798), ne zna se odakle je uzeta, govori o pomirenju Cucа i Bjelica po naredbi Petra I.
Pjesma Boj za pasište (XXXIV, oko 1799), ne zna se odakle je Njegoš uzeo i smjestio u svoju zbirku, govori o Saviću Radojevu Božoviću iz Stijene piperske.
Za pjesmu Osman kapetan i Pješivci (XXXV, oko 1800) nije utvrđeno odakle je uzeta za Ogledalo.
Nije utvrđeno odakle je Njegoš uzeo pjesmu Razur Vranićah (XXXVI, oko 1800).
Za pjesmu Osveta Bajova (XXXVII) nije dokazano odakle je Njegoš uzeo.
Naš cilj je da se kratko osvrnemo na Višnjićeve ustaničke pjesme uvrštene u Ogledalo srpsko. To su:
Početak bune protiv dahija (XXXVIII, 1804),
Boj na Čokešini (XXXIX, 1804),
Boj na Salašu (XL, 1806),
Knez Ivan Knežević (XLI),
Boj na Mišaru (XLII, 1806),
Miloš Stojićević i Meho Orugčić (XLIII, 1809),
Boj na Loznici (XLIV),
Luko Lazarević i Pejzo (XLV),
Hvala Čupićeva (XLVI).
Nije poznato odakle je Njegoš uzeo pjesmu Ovce Bajove (XLVIII, oko 1810).
Ne zna se odakle je uzeta pjesma Kula Karađića (XLIX, 1812), jedna od najljepših epskih pjesama.
Takođe se ne zna odakle je Njegoš uzeo pjesmu Osveta za nevjeru tursku (L, oko 1800).
U pjesmi Boj na Morači Gornjoj (LII, 1819) ne zna se odakle je uzeta u Ogledalo.
Definitivno i pouzdano je prihvaćeno da je Njegoš napisao pjesmu Boj na Martiniće (LIV, 1832).
Pjesmu Osveta uskočka (LV, 1834) objavio je Simeun – Sima Milutinović Sarajlija u Pjevaniji br. 61 sa nazivom Nova crnogorska pjesma o boju s nizomom u Martiniće.
Smatra se da je Njegoš ispjevao ovu pjesmu sa promijenjenom ortografijom prema svome mišljenju. Ona je nastavak pjesme Boj na Morači.
Pjesma Pohara Žabljaka (LVI, 1835) prvi put se pojavila u cetinjskoj „Grlici“ pod imenom Osveta kučka, a Njegoš je u Ogledalu preimenovao u Pohara Žabljaka.
Nikola Banašević tvrdi da pjesma Pogibija Bećir-bega Bušatlije (LVII, 1839) pripada Njegošu. B
anašević uvjerava da je pjesma Udar na Salkovinu (LVIII, 1840) Njegoševa. Pjesma Osveta Jakše kapetana (LIX, 1844), iako bez uvjerljivijih činjenica, smatra se Njegoševom.
Ni za posljednju pjesmu neobičnog naziva Oš, Grivo, tuđe je mlivo (LXI) ne može se kazati da je Njegoševa.
Zaključak: Njegoševo Ogledalo srpsko, kao zbirka junačkih pjesama, iščitava se blizu sto pedeset godina, potisnuvši Milutinovićeve Pjevanije koje su se sve manje čitale na prostorima nahijske Crne Gore i Brda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.
