Formiranje novog Savjeta ministara BiH još nije ni počelo, ali se već uveliko licitira funkcijama i raspodjelom ministarskih resora. Ono što je za sada izvjesno jeste da će na čelu Savjeta ministara biti kadar bošnjačke nacionalnosti, što bi značilo da bi dva ključna resora – Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo finansija i trezora BiH – trebalo da pripadnu srpskom, odnosno hrvatskom kadru.
Prema nezvaničnim informacijama, već se vode razgovori o tome ko bi mogao dobiti najvažnije pozicije, a raspodjela resora mogla bi postati jedno od prvih velikih iskušenja za buduću koaliciju, pišu Nezavisne
HDZ cilja spoljnu politiku, SNSD finansije
Prema nezvaničnim informacijama, odmah nakon završetka izbora, kao i nakon izbora Darijane Filipović (HDZ) u Predsjedništvo BiH, HDZ je zauzeo stav da će tražiti poziciju ministra spoljnih poslova BiH.
U slučaju da HDZ dobije ovaj resor, hrvatska strana bi praktično dobila značajan uticaj na vođenje spoljne politike, iako je za nju formalno nadležno Predsjedništvo BiH.
Jedan od argumenata HDZ-a jeste i činjenica da je od prvog saziva Savjeta ministara BiH, formiranog 1997. godine, samo jedan ministar spoljnih poslova dolazio iz reda hrvatskog naroda. Riječ je o Jadranku Prliću, koji je ovu funkciju obavljao od januara 1997. do oktobra 2000. godine.
Ako Hrvatima pripadne Ministarstvo spoljnih poslova, prema dosadašnjoj političkoj praksi, Srbima bi trebalo da pripadne Ministarstvo finansija i trezora BiH.
Ukoliko HDZ ipak ne dobije spoljnu politiku, ta pozicija bi, prema ovoj računici, mogla pripasti Srbima – osim ako bi Bošnjaci odustali od mjesta predsjedavajućeg Savjeta ministara, što se trenutno čini malo vjerovatnim.
Dosadašnja praksa uglavnom je bila da narod koji daje predsjedavajućeg Savjeta ministara nema istovremeno i ministra spoljnih poslova. Izuzetak je bio Zlatko Lagumdžija, koji je od jula 2001. do marta 2002. godine istovremeno obavljao funkcije predsjedavajućeg Savjeta ministara i ministra spoljnih poslova, nakon što je Božidar Matić podnio ostavku.
Hrvati žele i Ministarstvo odbrane
Pored Ministarstva spoljnih poslova, pojedini mediji već spekulišu da bi HDZ mogao tražiti i Ministarstvo odbrane BiH.
Ukoliko bi hrvatska strana dobila oba ova resora, teško je očekivati da bi joj pripao još neki značajniji ministarski položaj.
S druge strane, nezvanične informacije govore da bi SNSD, osim Ministarstva finansija i trezora, mogao tražiti i Ministarstvo transporta i komunikacija.
Uz ta dva resora, SNSD-u bi, prema mogućem scenariju raspodjele, pripalo još jedno ministarstvo sa manjom političkom težinom.
U tom slučaju, Bošnjacima bi mogli pripasti Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, Ministarstvo bezbjednosti i Ministarstvo civilnih poslova.
Naravno, riječ je o nezvaničnim kombinacijama, a konačna raspodjela zavisiće od političkih pregovora i dogovora stranaka koje budu činile novu većinu.
Savjet ministara BiH ima devet ministarstava, a značajnu ulogu imaju i zamjenici ministara. Njih ima deset, jer Ministarstvo odbrane BiH, za razliku od ostalih resora, ima dva zamjenika – za politiku i planove i za upravljanje resursima.
Ministar i zamjenici moraju biti iz različitih konstitutivnih naroda, kao i ministar i zamjenik ministra u ostalim ministarstvima.
Kada će uopšte biti formiran novi Savjet ministara?
Za sada nema preciznog odgovora ni na pitanje kada bi novi Savjet ministara BiH mogao biti formiran.
Razgovori o mogućem sastavu koalicija već su počeli, ali konkretni pregovori o raspodjeli ministarskih resora i izboru predsjedavajućeg tek se očekuju.
Problem bi, kao i mnogo puta ranije, mogli predstavljati rokovi.
Zakonska procedura predviđa da predsjedavajućeg Savjeta ministara imenuje Predsjedništvo BiH, i to najkasnije 15 dana nakon konstitutivne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Odluka o imenovanju potom se dostavlja Predstavničkom domu na potvrđivanje, a predsjedavajući stupa na dužnost tek nakon što dobije odobrenje poslanika.
Upravo tu bi, međutim, mogla početi nova politička trgovina.
Jer prije nego što se uopšte dogovori ko će sjediti u Savjetu ministara, stranke će morati da riješe mnogo teže pitanje – ko dobija koje ministarstvo i koliku političku moć nosi svaki od tih resora.
Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, rokovi će vjerovatno biti najmanji problem. Mnogo veći izazov biće pronaći formulu u kojoj će svi tvrditi da su dobili dovoljno, a da pritom niko ne ostane bez razloga da blokira formiranje nove vlasti.
