Danijela Sesin počela je da razmišlja o svom izgledu kada je imala 14 godina.
"Bila sam pomalo bucmasta i počela sam da vježbam kod kuće i gubim kilograme. Primijetila sam promjene na tijelu: trbušnjake, mišiće na rukama, i počelo je da mi se dopada", priča ona, a prenosi Guardian.
Do 31. godine imala je vitko i zategnuto tijelo kakvo je željela. Ipak, smatrala je da nešto nedostaje.
"Željela sam tu figuru pješčanog sata, oblik gitare."
U avgustu je iz Majamija, gdje živi posljednjih 15 godina, otputovala u rodnu Venecuelu zbog liposukcije i prebacivanja masnog tkiva u predio kukova. Međutim, plan se promijenio dan prije operacije, kada se prvi put sastala sa hirurgom.
Hirurg je procijenio da Sesin nema dovoljno masnog tkiva za planirani zahvat. Umjesto toga ponudio joj je RibXcar, operaciju preoblikovanja rebara.
Predložio je stvaranje nepotpunih preloma na po tri donja rebra sa obje strane tijela, poslije čega bi tri mjeseca nosila korset. Cilj je bio da rebra zarastu u novom položaju i stvore izrazito uzak struk.
"Rekla sam: 'Ne, ne, ne, ne želim ništa da radim sa rebrima'", prisjeća se.
Ideja da se lome kosti oko vitalnih organa djelovala joj je znatno invazivnije od povećanja grudi, koje je uradila deset godina ranije, ili operacija nosa i kapaka, kojima se podvrgla prije dvije godine. Za ovaj zahvat ranije nije ni čula.
Ipak, poslije konsultacije odlučila je da vjeruje hirurgu. Već je platila put i uzela tri sedmice odsustva sa posla direktorice prodaje.
Operisana je narednog dana. Hirurg je ultrazvukom locirao rebra, napravio šest malih rezova na leđima i vibrirajućim instrumentom izazvao nepotpune prelome.
Kada se probudila, nosila je crni korset sa mehanizmima za zatezanje sa obje strane.
Sesin je u početku teško ustajala i lijegala bez pomoći, a rezovi su bili bolni. Prve sedmice gotovo da nije spavala.
"Tijelo ne može da se navikne ni na jedan položaj, pa sam se budila svakog sata."
Najveći problem predstavljalo joj je jedenje u korsetu, koji je morala da nosi 23 časa dnevno. Pritisak joj je izazivao vraćanje želudačne kiseline.
Uprkos neprijatnostima, šest sedmica nakon operacije bila je zadovoljna rezultatom: obim struka smanjen joj je za osam centimetara.
Ona je jedna od još relativno malobrojnih, ali sve brojnijih žena koje biraju preoblikovanje rebara kako bi dobile figuru pješčanog sata.
Za postizanje sličnog izgleda ranije su korišćene rizičnije operacije uklanjanja rebara, kojima se smanjuje koštana zaštita organa poput jetre i slezine.
Plastični hirurg Kazbek Kudzajev u Rusiji je 2017. zaključio da sličan estetski rezultat može postići pomjeranjem rebara uz pomoć bušilice dok jedna strana kosti ne napukne, a zatim nošenjem korseta tokom zarastanja.
Hirurzi u zemljama poput Kolumbije, Južne Koreje i Francuske kasnije su usavršavali tehniku.
Zahvat danas traje približno sat vremena, izvodi se u opštoj anesteziji i najčešće podrazumijeva odlazak kući istog dana.
Iako se reklamira kao neinvazivan, više sagovornica u izvornom tekstu opisalo je osjećaj poslije operacije kao da ih je "udario autobus".
Pored uobičajenih hirurških rizika, kao što su alergijske reakcije na anesteziju, krvni ugrušci, infekcije rana i seromi - nakupljanje tečnosti ispod kože - postoje i specifične opasnosti.
Među njima su pneumotoraks, odnosno nakupljanje vazduha između pluća i zida grudnog koša koje može izazvati kolaps pluća, i hemotoraks, nakupljanje krvi u tom prostoru. Obje komplikacije mogu biti smrtonosne.
Sandip Hindoča, specijalista plastične hirurgije u londonskoj klinici u ulici Harli, skeptičan je prema zahvatu.
"Kada bi pacijentkinja došla u moju ordinaciju i rekla da želi to da uradi, pitao bih je: 'Zašto to želite? I zašto želite da napravite tako trajnu promjenu na svom tijelu?'"
Pozvao se na rad objavljen u časopisu "Plastic and Reconstructive Surgery", prema kojem je kod 2.351 pacijenta operisanog između 2018. i 2024. ukupna stopa komplikacija iznosila 3,7 odsto.
"To nije mali broj. Kod povećanja grudi ne biste očekivali takvu stopu komplikacija", rekao je.
Britansko udruženje estetskih plastičnih hirurga, BAAPS, ne podržava ovu proceduru.
Njegova bivša predsjednica Nora Nadžent upozorava da je zahvat relativno nov i da postoji malo podataka o dugoročnim rezultatima.
"Zahtijeva napredne vještine oblikovanja tijela, kao i sposobnost liječenja svih mogućih komplikacija. Moguće je da će ga britanski hirurzi, odnosno članovi BAAPS-a, s vremenom uvesti u praksu, ali trenutno nije dostupan."
Zahvat se obično ne nudi cisrodnim ženama starijim od 40 godina zbog veće vjerovatnoće osteoporoze. Ona može povećati opasnost da kost potpuno pukne umjesto da nastane nepotpun prelom.
Dobijanje na težini može ponovo promijeniti oblik tijela, a trudnoća takođe može uticati na rezultat.
Hindoča naglašava da proceduru mora izvoditi hirurg sa velikim iskustvom, po mogućnosti i u rekonstrukciji zida grudnog koša.
U Velikoj Britaniji hirurzima se preporučuje da pacijentima ostave najmanje dvije sedmice za razmišljanje o rizicima i mogućim posljedicama estetske operacije.
Hindoča strahuje da se pojedini ljudi za preoblikovanje rebara odlučuju znatno brže, uprkos trajnosti promjene.
"Ako ugradite implantat, pa ga kasnije više ne želite, u krajnjem slučaju možete ga ukloniti", objašnjava.
Rebra su, nasuprot tome, "strukturni, čvrsti dio tijela kod kojeg tu promjenu ne možete poništiti".
Ideali tjelesnog izgleda mijenjali su se kroz istoriju. Od 16. do 19. vijeka korset i snažno stezanje struka bili su simbol ljepote povlašćenih slojeva, jer su takvi odjevni predmeti onemogućavali fizički rad.
Naglašena figura pješčanog sata izgubila je popularnost dvadesetih godina prošlog vijeka, vratila se sa Merilin Monro, a potom su od šezdesetih do devedesetih dominirale vitkije, androginije siluete.
Tokom druge decenije ovog vijeka snažan uticaj imale su naglašene obline porodice Kardašijan.
Posljednjih godina na TikToku i Instagramu ponovo su popularna izrazito vitka tijela, ali i veoma uzak struk. Tome doprinose industrija steznog veša vrijedna milijarde dolara, filteri i snimci treninga koji obećavaju figuru pješčanog sata.
