Nakon turbulentnih kvalifikacija, "La Seleste“ je izborila direktan plasman kroz izuzetno zahtjevne južnoameričke kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine.
Ekipa Marsela Bijelse prolazi kroz značajnu smjenu generacija nakon oproštaja ključnih igrača zlatne ere koja je Urugvaju vratila mjesto među svjetskom elitom.
Pošto su Edinson Kavani i Luis Suares završili reprezentativne karijere, novi tim predvođen Federikom Valverdeom nastoji iznenaditi fudbalski svijet i predstaviti prepoznatljiv stil svog temperamentnog selektora.
Bijelsa se smatra jednim od najuticajnijih trenera modernog fudbala. Brojne kolege ga vide kao jednog od najvećih inspiratora savremenih taktičkih ideja, a 70-godišnji Argentinac će na Mundijalu 2026. voditi svoju treću reprezentaciju na svjetskoj smotri.
Na Svjetskom prvenstvu 2002. u Koreji i Japanu doživio je jedno od najvećih razočaranja karijere kada je sa Argentinom eliminisan već u grupnoj fazi. Ipak, osam godina kasnije uspio je da vrati Čile na svjetsku scenu nakon 12 godina čekanja.
Čileanci su u Južnoj Africi 2010. prošli grupu, a jedini poraz u toj fazi doživjeli su od kasnijeg šampiona Španije rezultatom 2:1. Njihov put završio je u osmini finala nakon ubjedljivog poraza od Brazila 3:0 u Johanesburgu.
Poslije uspješnih klupskih epizoda u Atletik Bilbau, Olimpiku iz Marseja i Lids Junajtedu, Bijelsa se vratio reprezentativnom fudbalu i odveo Urugvaj na Mundijal uz niz impresivnih partija, iako put nije bio bez oscilacija.
Presudni trenutak stigao je u septembru, kada je Urugvaj na stadionu "Sentenario“ ubjedljivo savladao Peru i na upečatljiv način osigurao vizu za Sjevernu Ameriku.
Urugvaj je kvalifikacije završio na četvrtom mjestu CONMEBOL zone, što je donijelo direktan plasman. "La Seleste“ je bila jedna od čak četiri reprezentacije sa 28 bodova, samo bod iza drugoplasiranog Ekvadora i deset manje od lidera i aktuelnog svjetskog prvaka Argentine.
Urugvajci su prihvatili čuveni „Bijelsa-bal“ i krajem 2023. djelovali moćno, savladavši Brazil u Montevideu i nanijevši Argentini neočekivan poraz u Buenos Ajresu. Iako je uslijedio pad forme, završnica kvalifikacija donijela je nove znakove napretka i optimizma.
Prva dva nastupa Urugvaja na Svjetskim prvenstvima ostala su i najuspješnija u istoriji. Kao domaćin inauguralnog Mundijala 1930. godine osvojili su titulu prvaka svijeta, a isti podvig ponovili su i dvije decenije kasnije u Brazilu. Njihova nezaboravna pobjeda nad domaćinom u odlučujućem susretu ostavila je čitavu Brazilsku naciju u nevjerici i očaju.
Na Mundijal u Kataru 2022. Urugvaj je stigao sa ambicijama koje su ga 12 godina ranije dovele do polufinala. Pod vođstvom Dijega Alonsa otvorili su turnir remijem bez golova protiv Južne Koreje, ali su potom izgubili od Portugala 2:0 zahvaljujući dvostrukom strijelcu Brunu Fernandešu.
U posljednjem kolu savladali su Ganu 2:0 uz dva gola Đorđijana de Araskaete, ali ih je pogodak Hvang Hi Čana za pobjedu Južne Koreje protiv Portugala izbacio iz trke za nokaut fazu.
U zemlji koja je iznjedrila brojne vrhunske golgetere, najbolji strijelac Urugvaja na svjetskim prvenstvima i dalje je Oskar Migez sa osam pogodaka. Legendarni napadač je na Mundijalu 1950. otvorio turnir het-trikom u pobjedi 8:0 protiv Bolivije, a zatim dodao još dva gola u trijumfu nad Švedskom 3:2, uoči čuvenog osvajanja titule protiv Brazila.
Migez je svoju golgetersku seriju nastavio i četiri godine kasnije u Švajcarskoj, gdje je pogađao protiv Čehoslovačke i postigao dva gola u ubjedljivoj pobjedi 7:0 nad Škotskom.
Ipak, poraz od Mađarske u polufinalu zaustavio je Urugvaj u pokušaju osvajanja treće svjetske krune.
Rekorder po broju nastupa za Urugvaj na Svjetskim prvenstvima je Edinson Kavani. Napadač Boke Juniors okončao je reprezentativnu karijeru u maju 2024. godine sa ukupno 17 utakmica na Mundijalima.
Taj učinak potvrđuje dugovječnost jednog od zaštitnih znakova urugvajskog fudbala, koji je više od decenije bio stalni član nacionalnog tima.
Kao treći član slavnog urugvajskog napadačkog trojca uz Dijega Forlana i Luisa Suaresa, Kavani je odigrao svih šest utakmica na Mundijalu 2010, po četiri u Brazilu 2014. i Rusiji 2018, te tri u Kataru 2022.
Tokom ta četiri turnira postigao je ukupno pet golova i ostavio dubok trag u istoriji urugvajskog fudbala.
