Rat u Ukrajini mogao bi biti zaustavljen sporazumom koji bi ostavio otvorenim pitanje konačnog statusa anektiranih teritorija, ocijenio je vanredni profesor Fakulteta političkih nauka Stefan Surlić. Dodao je da bi se u razdvajanju teritorijalne kontrole i formalnog priznanja mogla prepoznati politička logika kosovskog scenarija.
Surlić je pojasnio da bi takav sporazum podrazumijevao da Rusija zadrži faktičku kontrolu nad dijelom okupirane ukrajinske teritorije koju je i formalno anektirala, dok Kijev ne bi prihvatio promjenu teritorijalnog integriteta, ali bi se obavezao da spor rješava mirnim sredstvima.
U autorskom tekstu za Tanjug Surlić piše:
Rat u Ukrajini mogao bi biti zaustavljen sporazumom koji bi ostavio otvorenim pitanje konačnog statusa anektiranih teritorija. Rusija bi zadržala faktičku kontrolu nad dijelom okupirane ukrajinske teritorije koju je i formalno anektirala, dok Kijev ne bi prihvatio promjenu teritorijalnog integriteta, ali bi se obavezao da spor rješava mirnim sredstvima. U takvom razdvajanju teritorijalne kontrole i formalnog priznanja može se prepoznati politička logika kosovskog scenarija.
Teritorija pod ruskom kontrolom ne bi samim primirjem pravno postala ruska. Ukrajina bi mogla zadržati svoje teritorijalne zahtjeve, a njihovo ostvarivanje odvojiti od upotrebe vojne sile. Prihvatanje linije prekida vatre može biti privremena sigurnosna odluka, dok priznanje aneksije proizvodi drugačije političke i pravne posljedice. Trampov mogući uspjeh zato bi se mjerio sposobnošću da osigura život s neriješenim sporom, uz dovoljno pouzdanu zaštitu od novog rata.
Razgovori o prekidu rata
Najnoviji diplomatski krug pokazuje da se o elementima takvog aranžmana razgovara, ali da dogovor još nije postignut. Steve Witkoff je 20. oktobra razgovarao s Volodimirom Zelenskim i evropskim predstavnicima u Oslu, uz online učešće Jareda Kushnera, a narednog dana s Vladimirom Putinom u Sankt Peterburgu. Zelenski je 23. oktobra potvrdio da se sastanak ukrajinskog, američkog i ruskog pregovaračkog tima planira za prvu polovinu novembra, uz zahtjev da Evropa bude uključena i da o ključnim pitanjima razgovaraju lideri. Prema Reutersu, traži i snažne sigurnosne garancije te desetogodišnje finansiranje ukrajinske vojske.
Politička privlačnost šireg paketa je razumljiva. Ako bi Kijev dobio dugoročnu sigurnost i sredstva za obnovu, a Moskva određene ekonomske koristi od obustave rata, obje strane imale bi više razloga da prihvate bolan kompromis. Pregovarač proširuje prostor za razmjenu tako što u spor uvodi različite interese. Slabost tog pristupa nastaje kada ekonomski podsticaji treba da nadoknade neslaganje o samostalnosti Ukrajine. Ako Kremlj buduću sigurnost Rusije vezuje za ograničavanje ukrajinskog vojnog i vanjskopolitičkog izbora, mogućnost trgovine sa Zapadom sama po sebi teško rješava spor. Reutersov izvještaj iz ovog diplomatskog kruga pokazuje da Moskva i dalje traži cijelu Donjecku oblast i isključivanje ukrajinskog članstva u NATO-u.
Pitanje priznanja, pritom, nije isto za Kijev i Washington. Reuters je još u aprilu 2025. objavio da je tadašnji američki prijedlog predviđao američko pravno priznanje ruske kontrole nad Krimom i faktičko prihvatanje ruske kontrole nad drugim okupiranim oblastima. To je raniji pregovarački dokument, a ne dokaz o sadržaju sadašnjih prijedloga. Ipak, pokazuje zašto treba razlikovati ukrajinsko nepriznavanje, američko priznanje i stav evropskih država. Moguće je da jedna strana zadrži svoj pravni zahtjev, dok ga druge države politički ili pravno napuste. Za Ukrajinu bi posljedice takvog razvoja bile mnogo šire od samog prekida vatre, kako se zasad predstavlja.
Kosovska paralela
Kosovska paralela najbolje objašnjava mogućnost da se odnosi urede bez saglasnosti o konačnom statusu. Evropski sporazumi o normalizaciji odnosa polazili su od različitih stavova Beograda i Prištine o statusu, a istovremeno predviđali praktično uređivanje odnosa i rješavanje sporova isključivo mirnim sredstvima. Takav pristup omogućava stranama da godinama ne usaglase svoje pravne pozicije, dok preuzimaju konkretne obaveze u svakodnevnim odnosima.
U ukrajinskom slučaju slična logika omogućila bi Kijevu da obustavu rata predstavi kao zaštitu stanovništva i države, bez potpisivanja dokumenta kojim ruska osvajanja proglašava legitimnim. Održivost takvog rješenja zavisila bi od preciznosti obaveza i njihove primjene.
Poređenje s Kosovom već postoji u međunarodnoj stručnoj raspravi. Edward Joseph predložio je privremeni aranžman po uzoru na Rezoluciju 1244, s odlaganjem konačnog statusa i pregovorima o međunarodnoj upravi i sigurnosnom prisustvu. Paul Hockenos je u januaru 2026. otvorio istu temu tekstom Ukraine’s Answer Might Be Kosovo.
Analogija ima i jasnu pravnu granicu. Kosovo nije pripojeno susjednoj državi, dok je Rusija proglasila aneksiju ukrajinskih oblasti. Generalna skupština UN-a Rezolucijom ES-11/4 osudila je pokušaj njihove nezakonite aneksije i pozvala države da ne priznaju promjenu statusa. Sličnost mogućih pregovaračkih tehnika zato ne izjednačava pravne osnove ovih slučajeva.
