Bio je to veliki dan za nju u utorak: ostvarila je svoju prvu pobjedu u glavnom žrijebu jednog Grand Slam turnira, uvjerljivo savladavši rusku kvalifikanticu Elenu Pridankinu 6:1, 6:2.
Nakon pobjede, Oliynykova je uzela ukrajinsku zastavu i otrčala do svog oca Denisa, za kojeg je rekla da je na dopustu iz ukrajinske vojske. On je bio uz nju i prošle sedmice u Strasbourgu, kao i ove sedmice u Parizu, i imao je sreću da prisustvuje jednom od najvećih trenutaka dosadašnje karijere svoje kćerke.
„Bilo mi je jako važno da moj otac uživo vidi moju prvu pobjedu na Grand Slamu“, rekla je Oliynykova na početku svoje press konferencije.
„Kad sam završila meč, uzela sam ukrajinsku zastavu i otišla do oca i rekla mu: ‘Vidio si! Vidio si moju prvu pobjedu na Grand Slamu.’ Da, to je nešto posebno; svoj prvi meč pobjeđuješ samo jednom. Jako sam sretna.“
After her win at #RolandGarros, Oleksandra Oliynykova took the mic again, for a growing crowd of global interest, and railed against the war in Ukraine and the tennis players and organizers she sees as complicit in its continuation.
— Ben Rothenberg (@BenRothenberg) May 26, 2026
Free at Bounces:https://t.co/OtTtLLhHxz
Ali nije dugo prošlo prije nego što su se teme preusmjerile na područje po kojem je Oliynykova postala posebno glasna: rusku invaziju i bombardovanje Ukrajine, koje se nastavlja dok teniska turneja ide dalje u onome što ona vidi kao ravnodušno zanemarivanje moralne dužnosti.
Prvo pitanje koje je Oliynykovu „pokrenulo“ u utorak odnosilo se na nacionalnost njene današnje protivnice i na to kako se nosi s činjenicom da mora igrati protiv Ruskinje.
„Naravno da mogu govoriti o tom elementu“, započela je Oliynykova. „Za mene, kada igram, ja sam profesionalna i radim svoj posao. Jednog dana mogu pobijediti, drugog dana izgubiti. I to je, u suštini, dio mog posla. Stvar je u tome da me to ne utiče na terenu.“
„Ali moramo razumjeti da ovaj meč i pravljenje ‘showa’ od ovoga nije fer“, nastavila je Oliynykova.
Zatim je izvadila telefon i pokazala sliku ekrana, za koju je rekla da prikazuje teniski centar u Ukrajini koji je pogođen ruskim bombama.
Kasnije na press konferenciji, Oliynykova je dodala da su ti bombardovani tereni oni na kojima je trenirala u mladosti.
„Tereni na kojima sam provela djetinjstvo. Tamo sam trenirala mnogo godina. I da, naravno, kada sam to vidjela… mislim, to je ogroman dio mojih dječijih uspomena. Kada vidim da se ovako nešto dešava, to me jako boli i to je nešto veoma bolno za gledati.“
„Mogu vam pokazati šta su Rusi uradili tokom napada na teniski teren“, rekla je Oliynykova dok je držala telefon.
„Možete vidjeti šta se dešava s teniskim terenima u Ukrajini. Mnogi naši sportisti su otišli u rat da brane Ukrajinu - poginuli su. Neki su ubijeni kao civili u svojim domovima.“
„I stvar je u tome da su ti igrači ovdje dio propagande. Oni šute, i time podržavaju režim. Daju svoj pristanak režimu. Mnogi igrači aktivno učestvuju u propagandi. Svojom aktivnošću na društvenim mrežama, učešćem na Gazprom turniru: oni su aktivni Putinovi pristalice.“
Oliynykova je, kao i u našem prethodnom intervjuu, povukla paralelu između prešutne podrške ruskom režimu i normalizacije rata.
„Dio razloga za rat su ljudi koji učestvuju u ruskoj propagandi“, rekla je. „Oni normalizuju agresiju protiv Ukrajine. Obični Rusi će vidjeti da njihovi omiljeni teniseri, te djevojke i muškarci koje ovdje vidimo, ti poznati ljudi sa puno uticaja i novca koji zarađuju na ovim turnirima, na neki način reinvestiraju taj uticaj, ako me razumijete, u podršku propagandi. I o tome moramo govoriti.
I ova šutnja ovdje na touru, za mene je to vrlo okidačko“, nastavila je Oliynykova. „Dakle, postoji dio kada sam na terenu s reketom, to je drugačije. Ali ovaj dio, van terena, to je nešto o čemu moramo više govoriti. I sportske organizacije trebaju nešto uraditi po tom pitanju. Jer ovdje oni dobijaju platformu, publicitet, novac i uticaj, koji će koristiti za stvari koje sam pokazala, te užasne stvari. Dok u Ukrajini ljudi umiru, naši tereni su uništeni, sportski objekti su uništeni. Ovdje moramo prestati glumiti da se ništa ne dešava.“
Dok je Oliynykova govorila u otvorenoj prostoriji Interview Room 3, moglo se vidjeti kako sve više novinara dolazi da sluša, zatečenih onim što je govorila i snagom kojom je to iznosila. Također treba napomenuti da je njenu press konferenciju moderirao viši WTA komunikacijski zvaničnik, koji ni u jednom trenutku nije ograničavao pitanja ili njene odgovore. Te sedmice, kada je trajanje press konferencija postalo tema, njena je trajala 12 minuta na engleskom i još šest minuta na ukrajinskom.
Nakon što je rekla da dobija podršku od međunarodnih igračica na touru - "ponekad te male stvari pomažu da se osjećaš bolje, i naravno ima mnogo ljudi koji podržavaju Ukrajince“ - Oliynykova je upitana o mogućnosti da ruske i bjeloruske igračice ponovo nastupaju uz zastave svojih zemalja, umjesto kao „neutralne“.
U nekim sportovima ova promjena je već počela; čak je i IOC nedavno preporučio vraćanje Bjelorusa u puni status. Međutim, Međunarodna teniska federacija (ITF) za sada nije promijenila svoj stav.
„Ova (ruska op.a) zastava je simbol terora“, započela je Oliynykova. „Ova zastava je nešto što ruski vojnici nose nakon što potpuno unište grad. Gradove u koje dolaze s jedinom namjerom: da uništavaju, da ubijaju, da siluju, da kradu. Ti simboli su užasni. To je nešto potpuno neprihvatljivo i za Ukrajince je to veoma traumatično.“
„Moramo razumjeti šta ovo sada znači“, nastavila je Oliynykova. „U modernom kontekstu, korištenje nečega poput ove [zastave] isto je kao korištenje, ne znam, svastike. Hajde da izađemo na teren sa svastikom. To je apsolutno isto - ja ne vidim nikakvu razliku. I činjenica da se o ovome uopće raspravlja je užasna. Bilo bi mi jako zanimljivo vidjeti argumente za to, znate? Ali ovo je vrlo nepravedno i apsolutno nemoralno.“
Oliynykova je zatim sugerisala da, kako rat traje, sjećanje na početni val ogorčenja blijedi zbog protoka vremena.
„Mislim da svijet zaboravlja ko su Rusi u stvarnosti, i da postoji propaganda koju oni šire“, rekla je, dodajući da je ruska propaganda također bila „agresivna“ prema drugim evropskim zemljama.
„Kao Njemačka, Estonija, Poljska. Latvija, Litvanija - mnogo njih, sve te zemlje“, rekla je. „Želim da razumijem šta se dešava s ovim svijetom kada mi uopće imamo ovu raspravu. To je za mene apsolutno neprihvatljivo.“
Njemački novinar zatim je pitao Oliynykovu kako se ruske igračice ponašaju prema njoj privatno na touru; ona je tvrdila da njihovo javno ponašanje (ili izostanak osude) već u potpunosti pokazuje njihov karakter.
„Oni ne pokušavaju da razumiju, jer ih nije briga“, rekla je Oliynykova. „Nije ih briga da Ukrajinci umiru. Da im je stalo, ti ljudi imaju uticaj koji bi mogli koristiti. Oni su poznati. Imaju fanove. Imaju ljude koji ih slušaju. Umjesto toga, oni šute. I ne dolaze, čak ni privatno, jer podržavaju sve te užasne stvari“, dodala je. „Moramo to jasno razumjeti. Ponovit ću ovo koliko god puta bude potrebno, i želim da me ljudi čuju: naravno da nije tako. Njih nije briga. Oni podržavaju Putina i Lukašenka.“
U svom završnom odgovoru na engleskom dijelu press konferencije, Oliynykova je ponovo potvrdila, kao i u prethodnom intervjuu, spremnost da izabere svoju istinu umjesto budućnosti na turneji, ako do toga dođe.
„Jednostavno sam za sebe odlučila da moja motivacija da igram i da budem ovdje nikada nije bila publicitet ili novac ili bilo šta slično“, rekla je Oliynykova. „OK, sve je to lijepo. Ali zašto? Želim pomoći svojoj zemlji. Želim iskoristiti svoju priliku da govorim. I također novac koji zaradim: donirat ću veliki dio nakon ovog turnira vojsci. To je također jako važno: moramo podržati ukrajinsku vojsku. Ta poruka mora biti jasna. Jer ako ne budemo podržavali naše vojnike, trebat ćemo humanitarnu pomoć decenijama, jer Rusi neće zaustaviti svoju agresiju.
„Ali da, ovo je dio moje misije. Ja ću govoriti, i ono što govorim su činjenice. Mogu to dokazati… i da, ako budem kažnjena ili suspendovana zbog činjenice, zbog govorenja istine, onda u redu. Bit će to nesretno; bit ću tužna. Ali imat ću osjećaj da radim pravu stvar.
„Znam da to može biti neugodno. Znam da su neki od tih ljudi velike zvijezde. Imaju mnoge ugovore, zarađuju mnogo novca i imaju veliki uticaj. Ali ja ću i dalje govoriti te stvari. To su jednostavno činjenice, to je realnost. I bez toga ne vidim poentu da budem ovdje. Volim tenis, ali mogu igrati na malom terenu blizu svoje kuće. Ne trebam stadion, ne trebam publiku. Ja sam ovdje da pomognem i osjećam da je ovo moja misija.“
