Svijet filma se oprašta od tragično nastradalog Roba Rajnera
LOS ANĐELES - Rob je bio moj pravi heroj. Pravi vizionarski titan i divna, divna osoba. Nikad se ne zna da li je prikladno objavljivati tokom nečega ovako tragičnog, ali samo želim da svijet zna ono što mnogi od nas znaju u industriji. Rob je bio najbolji.
Ovim riječima posljednje posvete režiser Pol Fig savršeno je objasnio emocionalnu zbunjenost publike i kolega nakon vijesti o šokantnoj smrti režisera, glumca i producenta Roba Rajnera i njegove supruge Mišel Singer Rajner koji su u nedjelju uveče pronađeni mrtvi u svojoj kući.
Policijska uprava Los Anđelesa saopštila je da istražuje slučaj kao "očigledno ubistvo", a lokalni mediji navode da je kao glavni osumnjičeni ispitivan član uže porodice. Istraga je u toku, a zvanični detalji za sada nisu objavljeni iako se spekuliše da je privedeni osumnjičeni Rajnerov sin Nik, koji se godinama borio sa teškom zavisnošću.
Tugu zbog iznenadne smrti izrazio je i Džo Ruso, jedan od tvoraca filmskog serijala "Osvetnici".
- Ne mogu podnijeti istinu da je jedan od najvećih filmskih stvaralaca svih vremena otišao. Izgubili smo jednog od rijetkih istinski dobrih ljudi - napisao je Ruso.
Udruženje filmskih glumaca SAD odalo je počast Rajneru, koji je bio dugogodišnji član sindikata.
- Rob Rajner je jedna od najznačajnijih ličnosti u istoriji filma i televizije. Uticaj koji je imao na američku kulturu nemoguće je dovoljno naglasiti - rekao je predsjednik udruženja Šon Astin.
Astin je podsjetio da je Rajner skoro šest decenija bio član sindikata, dodajući da će počasti nastaviti da pristižu, dok će duga lista filmova koji su definisali žanrove živjeti u kolektivnom sjećanju.
Rajnerova porodica bila je duboko ukorijenjena u svijetu zabave. Njegov otac Karl Rajner, tvorac serije "Dik van Djuk šou", preselio je porodicu iz Njujorka u Los Anđeles pedesetih godina i često je u scenarijima koristio motive iz sopstvenog porodičnog života. Njegova majka Estel Rajner bila je glumica i pjevačica. Nakon što se u srednjoj školi zainteresovao za pozorište kroz dramsku sekciju, Rajner je radio u manjim teatrima i osnovao sopstvenu improvizatorsku grupu prije nego što je dobio ulogu u seriji koja će postati jedna od najznačajnijih porodičnih komedija u istoriji američke televizije.
Tokom osam godina provedenih u seriji "Sve za porodicu", od 1971. do 1978, osvojio je dvije "Emi" nagrade za najbolju sporednu mušku ulogu. U tom periodu počeo je da provodi vrijeme i u scenarističkoj sobi, pažljivo posmatrajući rad na setu i učeći zanat iza kamere. Ambiciju da se bavi režijom imao je još kao tinejdžer. Dok je bio član glumačke postave serije, režirao je jedan manje poznat televizijski film, a pet godina nakon završetka serije, 1984. godine, debitovao je kao reditelj filmom "Ovo je Spinal Tejp", dokumentarcem o britanskom bendu u silaznoj putanji, koji je vremenom postao kultni klasik.
Nakon romantične komedije "Sigurna stvar" sa Džonom Kjusakom u glavnoj ulozi te kultne ekranizacije Stivena Kinga "Ostani uz mene" iz 1996. godine, Rajner je odlučio da ekranizuje fantastično-avanturistički roman Vilijama Goldmana koji je volio - "Princezu nevjestu".
Film, koji spaja satiru, avanturu i romansu, naišao je na izuzetno dobre kritike.
- Ljudi pogledaju "Princezu nevjestu" i uzviknu: "Bože, kakva neobična mješavina! Kako je moguće uskladiti sve te elemente?" Meni to nije djelovalo nimalo čudno, jer su svi ti elementi dio moje ličnosti. Imam izraženu satiričnu stranu, romantičnu stranu, ali i realističan pogled na svijet - rekao je Rajner.
Godine 1971. Rajner se oženio glumicom Peni Maršal, koja je kasnije igrala u seriji "Lavern i Širli" te i sama postala filmska rediteljka. Nakon njihovog razvoda i povratka u svijet zabavljanja, dobio je ideju za romantičnu komediju o pitanju mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji, bez momenta da im seks stane na put. Ideja je zainteresovala scenaristkinju Noru Efron, koja je intervjuisala Rajnera o njegovom ljubavnom životu dok je pisala scenario. Film "Kad je Hari sreo Sali…", sa Bilijem Kristalom i Meg Rajan u glavnim ulogama, postao je jedna od najvoljenijih i kulturološki najuticajnijih romantičnih komedija svih vremena.
Tokom snimanja filma Rajner je upoznao Mišel Singer, njujoršku fotografkinju, koju mu je predstavio direktor fotografije. Zaljubili su se i vjenčali sedam mjeseci kasnije, 1989. godine. Rajner je kasnije rekao da ga je ta ljubav inspirisala da promijeni kraj filma, koji se u ranijoj verziji završavao razdvajanjem glavnih junaka.
Devedesetih godina nastavio je intenzivno da režira potpisujući odlične filmove poput "Mizeri“, adaptacije romana Stivena Kinga sa Keti Bejts i Džejmsom Kanom, zatim "Nekoliko dobrih ljudi", sudsku dramu sa Džekom Nikolsonom i Tomom Kruzom, nominovanu za "Oskara" za najbolji film, kao i "Američki predsjednik", u kojem Majkl Daglas tumači udovca predsjednika koji se zaljubljuje u lobistkinju, koju igra Anet Bening.
Sa suprugom Mišel, s kojom je bio u braku više od tri decenije, imao je troje djece. Mišel je bila uspješna producentkinja, glumica i fotografkinja, te je sarađivala sa Rajnerom na brojnim projektima, uključujući filmove kao što je "Spinal Tejp 2: Kraj vječnosti".
Dugo nakon što je postao poznat kao reditelj, Rajner je nastavio da glumi u filmovima i televizijskim serijama. Pojavio se u filmu "Vuk sa Volstrita" (2013), igrao brižnog oca u seriji "Nova djevojka" (2012-2018), a ove godine imao je kratko pojavljivanje u četvrtoj sezoni serije "Medvjed".
Prošle godine, dok se pripremao za snimanje nastavka "Spinal Tejpa", Rajner je za "Njujork tajms" govorio o stvarima koje su mu najvažnije u životu. Prvo što je pomenuo bili su supruga i djeca.
- To mi je najvažnije. Postoji ona šala, niko na samrtnoj postelji nikada nije rekao: "Trebalo je da provodim više vremena u kancelariji". To se jednostavno ne dešava - rekao je Rajner.
Njihova smrt označila je kraj jedne od najznačajnijih autorskih karijera u istoriji savremenog filma, koja je ostavila dubok trag u kulturi i umjetnosti.
KING
Rajner je bio jedan od rijetkih reditelja koji su uspješno ekranizovali djela Stivena Kinga, i to dva puta filmovima "Ostani uz mene" i "Mizeri".
Sam King je više puta isticao da te adaptacije spadaju među najbolje filmove nastale po njegovim knjigama. U intervjuu za "Dedlajn" 2016. godine King je rekao da je "Ostani uz mene" dugo bio njegova omiljena adaptacija, sve dok mu se na vrhu liste nije pridružilo "Bjekstvo iz Šošenka". O filmu "Mizeri" govorio je sa posebnim entuzijazmom, ističući da je Rajnerova verzija čak bolja od romana.
- Kombinacija Džejmsa Kana i Keti Bejts bila je magična. Film je imao dozu humora koja je nedostajala mojoj knjizi, zbog čega je "Mizeri" bolji film nego što je bila knjiga - rekao je King.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.