Sutra je 40. godišnjica nuklearne katastrofe u Černobil
Eksplozija
Dana 26. aprila 1986. u 1.23 sata noću atomska jezgra reaktora broj četiri sovjetske nuklearne elektrane Černobil, na sjeveru Ukrajine, otela se kontroli tokom sigurnosnog testa kojem su prethodile greške u upravljanju.
Eksplozija je raznijela zgradu, a u zrak se podigao stub radioaktivnog dima. Nuklearno gorivo gorjelo je više od deset dana. Hiljade tona pijeska, gline i olova izbačene su iz helikoptera kako bi se ugasio požar i ograničilo ispuštanje visoko radioaktivnih tvari.
Prema Međunarodna agencija za atomsku energiju, glavni uzrok katastrofe leži u „ozbiljnim nedostacima u dizajnu reaktora i sistema za zaustavljanje“, u kombinaciji s „kršenjima“ operativnih postupaka.
Radioaktivni oblak
U danima koji su uslijedili radioaktivni oblak snažno je zagadio Ukrajina, današnju Bjelorusija i Rusija, a zatim kontaminirao Evropu. Prvo javno upozorenje izdala je Švedska, koja je 28. aprila otkrila porast radioaktivnosti na svom teritoriju.
Međunarodna agencija za atomsku energiju službenu je obavijest o nesreći primila 30. aprila, no sovjetski šef države Mihail Gorbačov javno ju je spomenuo tek 14. maja.
O broju žrtava i dalje se raspravlja. U septembru 2005. kontroverzni izvještaj Ujedinjeni narodi procijenio je broj potvrđenih ili budućih smrtnih slučajeva u tri najpogođenije zemlje na 4000, dok je nevladina organizacija Greenpeace 2006. godine procijenila da je od posljedica ove katastrofe ukupno stradalo 100.000 ljudi.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 600.000 „likvidatora“, kako su nazvani oni koji su učestvovali u čišćenju lokacije, bilo je izloženo visokim dozama zračenja.
Katastrofa je duboko uticala na percepciju javnosti o nuklearnoj energiji, potaknuvši snažan uspon antinuklearnih pokreta u Evropi.
Ruska okupacija
Ruske snage okupirale su elektranu prvog dana invazije na Ukrajinu u februaru 2022. Zauzele su je bez borbe, nakon slanja desetaka hiljada vojnika i stotina tenkova u Ukrajinu iz Bjelorusije, bliskog ruskog saveznika.
Ruski vojnici iskopali su rovove i postavili logore u područjima poput „Crvene šume“, tako nazvane zbog boje koju je drveće poprimilo uslijed zračenja uzrokovanog eksplozijom.
Preuzimanje kontrole nad elektranom koja više nije u pogonu izazvalo je strah da bi vojni incident mogao pokrenuti novu nuklearnu dramu.
Ruska vojska povukla se otprilike mjesec dana nakon početka rata, u sklopu povlačenja nakon neuspjelog pokušaja opkoljavanja i zauzimanja Kijev pred ukrajinskim otporom.
Černobil se nalazi oko 130 kilometara od Kijeva i dvadesetak kilometara od Bjelorusije.
Elektrana kao meta
Ostaci oštećenog reaktora prekriveni su unutrašnjim čeličnim i betonskim pokrovom, nazvanim „sarkofag“, koji je na brzinu izgrađen nakon katastrofe 1986., te modernim vanjskim omotačem pod nazivom Novi sigurni izolacijski luk (NSC).
Postavljena u razdoblju 2016–2017., ta metalna struktura, koja je prvobitno bila nepropusna, probušena je ruskim dronom u februaru 2025. godine.
U izvještaju objavljenom sredinom aprila 2026. godine Greenpeace objašnjava da novi zaštitni omotač nije mogao biti „potpuno obnovljen“ uprkos popravkama.
Prema toj nevladinoj organizaciji, „to povećava rizik od ispuštanja radioaktivnosti u okoliš, posebno u slučaju urušavanja“ starog unutrašnjeg sarkofaga.
Zona isključenja
Područje oko elektrane evakuisano je u radijusu od 30 kilometara, postavši zona isključenja s napuštenim gradovima, poljima i šumama.
Ukupno je više od 2200 kvadratnih kilometara na sjeveru Ukrajine i 2600 kvadratnih kilometara na jugu Bjelorusije de facto postalo područje neprikladno za ljudski život.
Prema IAEA-i, niko tamo neće moći sigurno živjeti narednih 24.000 godina.
Tri kilometra od elektrane nalazi se Pripjat, u kojem je 1986. živjelo 48.000 ljudi. Grad je potpuno ispražnjen i danas izgleda kao apokaliptični grad duhova: zgrade koje propadaju, zahrđali autići u ostacima zabavnog parka, učionice pune bilježnica prepuštenih vremenskim neprilikama…
Manji grad Černobil, smješten petnaestak kilometara od elektrane po kojoj je dobio ime, također je evakuisan.
Prije ruske invazije 2022. bilo je moguće posjetiti lokaciju uz vodiča, no već gotovo tri godine zona je potpuno zatvorena za turiste.
Mjesto je de facto postalo golemi rezervat bujne prirode.
