Na peti dan sukoba između američko-izraelske koalicije i Irana postalo je jasno da se očekivani brzi rasplet nije dogodio. Umjesto toga, Teheran je uspio izdržati prvi talas udara, a prema ocjenama posmatrača čak je iznenadio Vašington.
Islamska Republika pokazala je da može uzvratiti i nanijeti određenu štetu Sjedinjenim Državama, iako nema potpuno centralizirano komandovanje niti realnu mogućnost da direktno vojno porazi Ameriku.
Zbog toga sve više analitičara smatra da plan američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump) o brzoj i odlučnoj operaciji nije realiziran onako kako je prvobitno zamišljen. Ideja da se protivnik slomi za svega nekoliko dana, dok se širom Bliskog istoka raspoređuje velika američka vojna armada, očigledno nije dala očekivane rezultate.
Iran pritisak vrši kroz ekonomiju
Umjesto pokušaja da ostvari klasičnu vojnu pobjedu nad Izraelom i Sjedinjenim Državama, Iran pokušava djelovati tamo gdje ima više prostora – kroz ekonomski pritisak.
Analitičari već primjećuju prve posljedice takvog pristupa: cijena nafte porasla je na 83 dolara po barelu, prirodni gas u Evropi trguje se oko 750 dolara, dok evropska berzanska tržišta bilježe pad.
Prema mišljenju pojedinih stručnjaka, cilj takve strategije nije nužno klasična vojna pobjeda, već slabljenje američke pozicije kroz pritisak na globalnu ekonomiju.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, upozoravaju ekonomisti, posljedice bi mogle biti mnogo ozbiljnije – od nove krize na tržištu nafte do šireg finansijsko-ekonomskog poremećaja na svjetskom nivou.
Konfuzija u Vašingtonu i nedostatak strategije
Istovremeno, kako primjećuje kolumnist Financial Timesa Edvard Lus (Edward Luce), u Vašingtonu vlada određena konfuzija. Tramp se sada nalazi uvučen u ozbiljan sukob s Iranom, a dodatni problem predstavlja činjenica da ni unutar njegove administracije ne postoji jasan plan izlaska iz ove krize.
- Čak ni njegov kabinet, a da ne govorimo o Kongresu ili američkim saveznicima, ne zna kako izgleda plan za izlazak iz krize - navodi Lus u svojoj kolumni.
Tokom prvih nekoliko dana sukoba Tramp je iznosio različite ciljeve operacije. U početku je govorio o uništenju iranskog programa nuklearnog oružja, zatim o zaustavljanju podrške koju Teheran pruža regionalnim saveznicima. Nakon toga pominjana je i mogućnost promjene režima u Iranu, pa čak i ideja pronalaska novog lidera s kojim bi mogao sarađivati.
Za sada nijedan od tih ciljeva nije ostvaren, niti je jasno kada bi se takav scenario mogao dogoditi.
Lekcija međunarodne politike
Analiza podsjeća i na staru lekciju međunarodne politike: režimi se rijetko mijenjaju isključivo zračnim napadima.
Samo bombardovanje i raketni udari, bez kopnene operacije, vrlo rijetko dovode do političkog preokreta.
Upravo je kopnena operacija ono čega se Tramp, prema procjenama analitičara, najviše kloni. Takav potez nosio bi ogroman politički rizik, posebno u trenutku kada se izbori sve više približavaju.
U analizi se dodatno naglašava da Iran nije Venecuela – što je aluzija na mnogo složeniji politički i vojni kontekst ove države.
Još jedan problem predstavlja činjenica da Tramp nije u potpunosti uvažio upozorenja pojedinih saveznika iz Persijskog zaljeva.
Također se nije ozbiljno osvrnuo na rizične scenarije koje je iznio general Den Kejn (Dan Caine), predsjedavajući Združenog komiteta načelnika štabova Sjedinjenih Država.
Za sada nema znakova da će vlast u Teheranu brzo promijeniti svoju poziciju, dok ekonomisti upozoravaju da bi produžena kriza vrlo brzo mogla pogoditi svakodnevni život Amerikanaca – prije svega kroz rast cijena energenata.