Od djetinjstva nas uče da budemo zahvalni. Ako dobijemo poklon, treba da se zahvalimo. Ako nam neko ponudi pomoć, ne bi trebalo odmah da je odbijemo. Ako nam starija osoba da savjet, valjalo bi da je saslušamo. A ako nam rođak učini nešto lijepo, da li bismo se zaista usudili da ga pitamo šta zauzvrat očekuje od nas?
Upravo tu ponekad počinje problem. Jer nije sve što nam neko pruži uz osmijeh nešto što bi trebalo bez razmišljanja da prihvatimo. Ovdje nije riječ o sujevjerju niti o pretpostavci da ljudi uvijek imaju skrivene namjere. Riječ je o nečemu mnogo važnijem – ličnim granicama.
Ponekad zajedno s poklonom prihvatimo i osjećaj obaveze. Tek kasnije shvatimo da nas nešto opterećuje i da nam je neprijatno, iako je susret u početku djelovao sasvim ljubazno i bezazleno.
Jedan veoma mudar dedo jednom je izgovorio rečenicu koju ću pamtiti do kraja života: „Prije nego što nešto uzmeš, razmisli da li ćeš to kasnije moći vratiti jednako slobodno.“
Nije govorio o materijalnim stvarima, već o slobodi da sami odlučujemo, bez straha da nekome nešto dugujemo.
Postoji sedam stvari koje ne bi trebalo da prihvatamo olako, naročito kada osjećamo da bi mogle ugroziti našu slobodu i lične granice.
1. Skupi pokloni zbog kojih se osjećate neprijatno
Običan poklon je jedno, a nešto sasvim drugo je kada vam neko iznenada pokloni predmet velike vrijednosti, a vi ne razumijete zašto to čini.