Strah od betonizacije ponovo okuplja mještane Rosulja: Ne žele fontanu i zgrade umjesto kuća

Mještani banjalučkog naselja Rosulje okupiće se u utorak 25. avgusta u 19 časova na mirnom protestu na platou zgrade u ulici Pete kozarske brigade broj 4 kako bi ukazali na moguće probleme koje sa sobom nose planirane izmjene regulacionog plana.

Član Savjeta mjesne zajednice Mario Klepić rekao je za “Glas Srpske” da se protestni skup građana održava zbog planirane izgradnje nove saobraćajnice i nekoliko višespratnica u južnom dijelu naselja.

– Nadamo se da će se odazvati što veći broj građana kako bismo nadležnima ukazali na probleme koje bi realizacija predloženih promjena mogla donijeti ovom mirnom naselju – naglasio je on.

ŠTA JE PRIHVATLjIVO

Istakao je da je jedino prihvatljivo rješenje ove situacije odbacivanje predloženog regulacionog plana.

– Trebalo bi da se izradi novi urbanistički plan i da se mještanima omogući individualna gradnja njihovih objekata uz ograničenu spratnost. Usvajanje ovog regulacionog plana značilo bi radove u naselju tokom naredne četiri ili pet godina, što bi stvorilo velike gužve. Pored toga, takva izgradnja dodatno bi opteretila postojeće saobraćajnice i stvorila pritisak na infrastrukturu, koja ne može da podnese povećan broj stanovnika i vozila – pojasnio je Klepić.

Dodao je da će insistirati na tome da Rosulje u novom urbanističkom planu budu uvrštene kao naselje humanog porodičnog stanovanja, sa maksimalnom spratnošću P+2.

Mještanin Miroslav Margetić je istakao da problemi sa planskom dokumentacijom u ovom dijelu grada traju više od dvije decenije.

– Kada sam se 2006. godine vratio u Banjaluku, zatekao sam situaciju da je moje porodično dvorište planskim dokumentom koji je na snazi od 2003. godine, predviđeno kao zelena površina sa fontanom. Moja porodica je na toj parceli više od stotinu godina, a kuća je uredno upisana i postoji od vremena Austrougarske. Ipak, nisam mogao da dobijem dozvolu ni da je saniram – rekao je Margetić.

Kako kaže, nakon što se tada obratio nadležnima, dobio je obrazloženje da je planom na tom prostoru predviđena druga namjena, te da su mještani imali mogućnost da ulože primjedbe.

– Objašnjavali su mi da je bilo vremena za žalbu i pitali zašto se nisam žalio, a nisam tada živio ovdje. Više puta sam se obraćao gradu, ali je odgovor uvijek bio isti. Tako je imovina moje porodice, koja je tu više od jednog vijeka, praktično obezvrijeđena – istakao je Margetić.

Dodao je da njegova porodica nije jedina koja se našla u takvoj situaciji te da postoji još nekoliko dvorišta starosjedilaca koja su dobila drugačiju namjenu.

UGROŽAVANjE KUĆA

Prema njegovim riječima, upravo su takva iskustva dodatno zabrinula mještane koji sada strahuju da bi nova planska rješenja mogla ugroziti njihove kuće i imovinu.

– Ljudi su, poučeni iskustvima nas koji smo se već susretali sa ovakvim problemima, shvatili da se može dogoditi da im kuća i dvorište više ne budu njihov životni prostor, već da planom budu predviđeni za neku drugu namjenu. Ako vam sa svih strana izgrade velike stambene objekte i zatvore pristup, vaša imovina više nema istu vrijednost, a kvalitet života se značajno pogoršava – rekao je Margetić.

Govoreći o trenutnom prijedlogu izmjena regulacionog plana, istakao je da mještani ne žele da se razvoj grada zaustavi, već traže da se buduća gradnja planira na način koji će uzeti u obzir potrebe cijelog naselja.

– Prihvatljivo rješenje je da se ovaj regulacioni plan poništi i da se pristupi izradi urbanističkog plana. Ako nije moguće odmah uraditi urbanistički plan za cijeli grad, onda treba uraditi za pojedinačna naselja. To je veliko područje i zaslužuje sveobuhvatno planiranje, moraju se sagledati saobraćajnice, kanalizacija, vodovod, odvodnja, parking, zelene površine, škole, vrtići i sve ostalo što je potrebno za normalan život ljudi – poručio je on za “Glas“.

DUGOROČNI PLAN

Miroslav Margetić rekao je da bi trebalo napraviti dugoročan plan razvoja naselja uz učešće stručnjaka i građana.

– Napravimo plan koji će važiti narednih 30 godina uz učešće struke i mještana. Kada ljudi znaju šta je planirano i kada je cijelo naselje sagledano kao jedna cjelina, manje je prostora za nezadovoljstvo. Poenta je da se grad razvija, ali planski i tako da se vodi računa i o ljudima koji već žive ovdje – zaključio je on.