'ŠTO JE TAKO TEŠKO IZGOVORITI RIJEČ GENOCID?': Bog se obratio Porfiriju tokom opijela Ratku Mladiću

Piše: Viktor Ivančić (Novosti)

Taman je patrijarh Porfirije držao opijelo “pravoslavnom hrišćaninu i vojniku srpskom” Ratku Mladiću, uz blaženotuleći muški zbor u pozadini, uz slatkasti vonj tamjana što je ispunjavao hram Svetog apostola i evanđelista Luke na Košutnjaku, okružen freskama, ikonama, mitropolitima, protonamjesnicima, episkopima, jeromonasima, igumanima, arhiđakonima i drugim klericima u paradnim odorama, dok su se s njegove desne strane postrojili visoki politički dužnosnici Republike Srbije i Republike Srpske, pobožno držeći dlanove nad mošnjama, a lakirani kovčeg s tijelom pokojnika, s mačem i oficirskom šapkom položenim na gornju plohu, reflektirao titravu svjetlost voštanica, taman je dakle poglavar Srpske pravoslavne crkve zamolio Dragog Boga da “Ratku generalu”, rabu božjem, oprosti grijehe, uvede ga u Svoje kraljevstvo i podari mu “večno blaženstvo” kad je jedna muha, bježeći valjda od dima što je kuljao iz kadionica, nesnosno zazujala kraj njegova desnog uha i progovorila: Kakve grijehe?

Molim?, zaprepasti se Porfirije, Pitam kakve grijehe?, ponovi stvorenje, Ko si ti?, upita šokirani svećenik, Daj, Porfirije, nemoj me zajebavati, odbrusi Dragi Bog, moliš me da ovome tvom “Ratku generalu” oprostim grijehe i ja te najnormalnije pitam o kakvim se grijesima radi, što ti je tu nejasno?, Pa ne mogu o tome tokom opela, A zašto ne?, To je sveti hrišćanski obred, nije pristojno, Ma nemoj, a pristojno je kad mene kumiš i moliš da jednome mamlazu oprostim grijehe, i kad ja sasvim logično zatražim da te grijehe specificiraš, kako bismo znali o čemu pričamo, onda se ti praviš Englez, računaš da sam ja blesav, je li?, reče Dragi Bog, Baš naprotiv, reče Porfirije, računam da je Dragi Bog ionako savršeno informisan, pošto se radi o Sveznajućem Entitetu, pa nema razloga da mu ja solim pamet, A usput ćeš se pobrinuti da ne navučeš na sebe bijes vlasti i vjerničke mase, jel’ tako?, Ne razumem tu primedbu, Što je tako teško izgovoriti riječ genocid?, upita Dragi Bog, Kakav genocid?, začudi se svećenik, Genocid koji je obavljen pod komandom ovoga pred čijim lakiranim kovčegom cviliš, to je poznato svakome živom, a ne samo Sveznajućem Entitetu, da je organizirao ubijanja hiljada i hiljada ljudi, da je ostavio iza sebe krvave tragove, a ti mu sa svojom nakinđurenom svitom držiš posmrtno slovo i staraš se da bude pokopan uz najviše državne i crkvene počasti, kao nacionalni heroj, a ne nacionalni šljam, Svaki božji stvor zavređuje opelo i pristojan hrišćanski ispraćaj, mi u Crkvi ne možemo odustati od te tradicije, ona je temelj svega, Ma hajde, pa što si među hiljadama pravoslavnih Srba izabrao da kao patrijarh držiš opijelo samo ratnome zločincu, nevoljniče, zašto nisi naricao nad odrom nekog Ilije stolara, ili Dušana mašinbravara, ili Milana tokara, nego samo “Ratko general” zaslužuje čast da ga vjerski vođa isprati na Onaj svijet, zašto me prcaš u zdrav mozak, Porfirije?, reče Dragi Bog, na što patrijarh zatrese glavom tako energično da ga arhiđakon s njegove lijeve i arhiđakon s njegove desne strane sumnjičavo pogledaše.

Trajalo je to kraće od tri sekunde, te je Porfirije praktički u dahu nastavio s prigodnim slovom, taman je bio naglasio da će “generalovo ime ostati utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela srpskog pravoslavnog naroda”, jer ga isti vidi kao “komandanta koji je u tragičnom vremenu stajao na čelu vojske svog naroda”, k tome da je general “položio život za opstanak svog roda”, što će reći da je bio “žrtva” i “pravednik”, kad mu onaj leteći gnjavator opet zazuji kraj desnog uha i progovori: Do koje razine gnjusnosti se misliš spustiti, Porfirije, jesi li svjestan da ovaj prostor postaje poprište moralne distopije?, Ne razumem kakve veze ima molitva sa distopijom, začudi se svećenik, Glorificirate ratnog zločinca, pljujete po žrtvama, odajete se najgorem nečovještvu, reče Dragi Bog, ne bi me čudilo da “Ratka generala” danas-sutra proglasite svecem, O tome će odlučivati nadležna tela Crkve kroz redovne procedure, svakako to nije tema o kojoj možemo razgovarati dok traje pogrebna svečanost, Ovo ne sliči na pogreb nego na predizborni skup, Pardon, ovo je opelo za našeg brata u Hristu, Možda vi očekujete da i Hrist glasa za Vučića?, Šta sa tim hoćeš da kažeš?, To da me divljački zloupotrebljavaš, Porfirije, i da je krajnji čas da s time prestaneš, Kako zloupotrebljavamo kad bez prestanka ponavljamo da je jedino sud Dragog Boga merodavan za sva pitanja?, Ti i tvoji pajaci želite da preko Suda božjeg ocrnite Haški sud, da ga anulirate, da udarite nebom na tlo, maglom na tvrde činjenice, samo što to tako ne ide, dragoviću, jer ja nisam nekakav Srpski Bog, ja sam, da tako kažem, multinacionalna tvorevina spiritualnog karaktera, Ako je nešto multinacionalno, onda je valjda i Srpsko?, Ajde ne tupi, majke ti!, Eto, još ćemo i da se vređamo, Nećemo, ispričavam se, I šta ja sad treba da radim? Da me ne spominješ, kako ti nije jasno, da ti se više nikad moje ime, nadimak ili funkcija nisu omakli s usana, Kako ću, zaboga, učestvovati u hrišćanskim obredima ne spominjući Dragog Boga? Boli me kurac!, uzviknu Dragi Bog, no odmah doda sniženim tonom, Ako ti i tvoja crkva želite širiti nacionalističko zlo i huškati ljude u novi rat, aferim, pravo vam budi, ali bez Mene kao izgovora, jasno?, Je li to bila pretnja?, Shvati kako hoćeš, Šta, poslaćeš me u pakao?, Gore od toga, Porfirije, završit ćeš u najdubljem fašističkom brlogu koji možeš zamisliti, Šta je to uopšte fašistički brlog?, upita svećenik, Pa sad, to je malo teže pitanje, reče Dragi Bog, ali onako na prvu, fašistički brlog mi najviše nalikuje dupke punom hramu Svetog apostola i evanđelista Luke dok tvoja preuzvišenost drži opijelo autoru genocida, na što patrijarh iznova zatrese glavom, izazvavši poremećaj pažnje kod arhiđakona s njegove lijeve i arhiđakona s njegove desne strane.

Obraća mi se na tečnoj ijekavici, mora da je hrvatski špijun, pomisli Porfirije, mada ne reče ništa, Tu si se malo prevario, pope, začuje u uhu i shvati da mu zujeće stvorenje čita misli, Ijekavica mi je ostala jer sam nedavno vodio sličnu debatu s tvojim kolegama iz katoličkog klera, oni također vole da veličaju zločince, reče Dragi Bog, ovih su dana pokopali ostatke petsto ustaša uz državne i crkvene počasti, sa zastavama preko kovčega, Znam, reče svećenik, sećam se i onog biskupa Košića koji je blagosiljao ubojicu Kordića, a ni sa Stepincem se nisu proslavili, Priča se da među onim ostacima ustaša ima ostataka Nijemaca, pa čak i četnika, reče Dragi Bog, jel’ ti to možeš uopće zamisliti, četnik pod hrvatskom zastavom u ulozi ustaše, a?, Zašto ne bih mogao da zamislim, reče Porfirije, ja sam se u bezbroj navrata javno zalagao za saradnju i razumevanje između naša dva naroda, To ti priznajem, uvijek si imao sposobnost da u isti mah promoviraš ekumenizam i krvološtvo, što se vidi iz priloženog, Iz čega priloženog?, Pogledaj čime je ukrašen ovaj lakirani lijes s truplom “Ratka generala”, krstom i mačem, Pa šta fali?, Kad neki vjerski pogon udruži krst i mač, ja kao Sveznajući Entitet točno znam što mi se sprema, Što ti se sprema?, Atentat, reče Dragi Bog, nepogrešivo prepoznajem trenutak kada moji najgrlatiji obožavatelji odlučuju da me smaknu, na što patrijarh zamahne rukom i svom snagom se fljasne po uhu, tako da na svetome mjestu to odzvoni kao sočan šamar.

Pobježe!, odbrusi Porfirije, uz zaprepašteni pogled arhiđakona s njegove lijeve strane, Muha, pojasni mu, a predstavlja se kao Stvoritelj, Bog te jebo!, procijedi arhiđakon slijeva, U principu, nadoveže se arhiđakon zdesna, ne treba od muhe praviti slona