Miholjdan, koji se obilježava 12. oktobra, u srpskom narodu odavno je vezan za više od crkvenog kalendara. Oko ovog praznika ispreplela su se vjerovanja o vremenu, pripremi za zimu i bračnom životu. Neka su se sačuvala do danas, neka se pominju još samo u pričama starijih, a za neka se i dalje poneko zapita da li ih baš valja zanemariti.
Miholjsko ljeto je kada jesen nakratko pokaže drugo lice
Topli i sunčani dani usred oktobra poznati su kao miholjsko ljeto. Narod ih je vezivao za Miholjdan, vjerujući da priroda pred zimu još jednom pruža priliku da se završe poslovi na njivi, u voćnjaku i vinogradu.
U vrijeme kada je od ljetine zavisilo hoće li kuća imati dovoljno hrane tokom zime, nekoliko suvih i toplih dana značilo je mnogo. Grožđe je trebalo obrati, plodove pokupiti, a sve što je ostalo na otvorenom skloniti prije prvih ozbiljnih mrazeva.
U pojedinim krajevima, naročito u okolini Oplenca, vjerovalo se da bi oko Miholjdana trebalo da nastupi dvanaest dana lijepog vremena. Takav period davao bi ljudima dovoljno vremena da privedu kraju poljske radove.
Miholjsko ljeto nije bilo samo prilika za predah od hladnoće, već i vrijeme kada se gledalo koliko je domaćin spreman za zimu. Danas ovu pojavu objašnjavamo vremenskim prilikama, dok je nekada narod u njoj prepoznavao i određeni red u smjeni godišnjih doba.
Šta čeka one koji zimu dočekaju nespremni?
Manje poznato vjerovanje vezano za Miholjdan odnosi se na miševe. U pojedinim dijelovima Srbije, uključujući Homolje i Gružu, ovaj praznik nazivao se i Mišiji dan.
Prema predanju zabilježenom u Gruži, miševi koji nisu sakupili hranu za zimu trebalo je da uginu na ovaj dan. U Homolju se, takođe, pominjao naziv Mišiji dan, uz lokalne običaje koji su se razlikovali od mjesta do mjesta.
Iza ovakvih priča može se prepoznati svakodnevica nekadašnjeg sela. Zalihe žita, kukuruza i drugih namirnica čuvale su se pažljivo, a štetočine su mogle da naprave ozbiljnu štetu u kući i ambaru. Narodna vjerovanja često su opominjala na ono što se nije smjelo prepustiti slučaju.
