Starlink će spustiti svoje satelite bliže Zemlji!
U niskoj Zemljinoj orbiti posljednjih godina vlada sve veća gužva, a bliski susreti satelita postali su gotovo svakodnevna pojava. U velikom broju tih izvještaja spominje se Starlink, satelitska mreža SpaceX-a, no kompanija Elona Muska sada najavljuje potez kojim želi smanjiti rizik od sudara – spuštanjem svojih satelita na nižu orbitu.
Michael Nicolls, potpredsjednik SpaceX-a za Starlink inženjering, objavio je kako će tijekom 2026. svi SpaceX sateliti koji trenutačno operiraju na visini od oko 550 kilometara biti prebačeni na novu orbitu od približno 480 kilometara. Riječ je o spuštanju od oko 70 kilometara, odnosno 44 milje, koje bi trebalo rasteretiti ionako prenatrpanu zonu niske orbite.
Razlog za ovu odluku je jasan: broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti eksplodirao je u vrlo kratkom vremenu. Dok ih je 2020. bilo oko 3.400, danas ih je približno 13.000, a čak oko 10.000 pripada SpaceX-u i služi za pružanje satelitskog interneta putem Starlink mreže. Drugim riječima, svemir iznad naših glava više ne izgleda kao beskonačna praznina, nego kao vrlo prometna autocesta.
Koliko je situacija ozbiljna, pokazao je i nedavni incident kada je jedan od devet satelita lansiranih kineskom raketom promašio Starlink satelit za svega 200 metara. Taj “promašaj” u svemirskim razmjerima je izuzetno tijesan, a Nicolls je tom prilikom javno pozvao na bolju koordinaciju između satelitskih operatera.
Nedugo nakon toga, Starlink je izvijestio i o vlastitom problemu. Jedan njihov satelit doživio je nagli gubitak komunikacije, pad visine, ispuštanje goriva iz pogonskog spremnika te oslobađanje manjeg broja objekata koji se mogu pratiti. Satelit je pao oko četiri kilometra sa svoje orbite na visini od 418 kilometara, što upućuje na to da je došlo do unutarnje eksplozije, a ne sudara s drugim objektom. Ukratko, svemir zna biti opasno mjesto i bez tuđe krivnje.
Prema Nicollsu, spuštanje satelita donosi nekoliko važnih sigurnosnih prednosti. Ispod 500 kilometara znatno je manje svemirskog otpada i planiranih satelitskih konstelacija, što automatski smanjuje ukupnu vjerojatnost sudara. Uz to, sateliti na nižoj orbiti brže se vraćaju u atmosferu nakon završetka radnog vijeka, zahvaljujući većem otporu zraka. To znači manju šansu da neaktivni sateliti desetljećima kruže oko Zemlje kao skupi i potencijalno opasni komadi metala.
Cijela priča dodatno dobiva na težini u kontekstu upozorenja američkog Ureda za svemirsku trgovinu, koji je u srpnju naveo da bi drastično rezanje budžeta za fiskalnu 2026. godinu – s 65 na samo 10 milijuna dolara – moglo praktički ugasiti sustav za koordinaciju svemirskog prometa. Riječ je o ključnom programu osmišljenom upravo za sprječavanje sudara u sve gušćoj orbiti oko Zemlje.
U prijevodu, dok SpaceX spušta svoje satelite kako bi napravio reda u svemiru, na Zemlji se još uvijek vodi borba oko toga tko će i s kojim sredstvima paziti da se gore ne dogodi sudar s nesagledivim posljedicama. Svemir možda jest velik, ali očito više nije dovoljno velik za sve – barem ne bez malo dodatne organizacije.