Stari filmski format iz pedesetih ponovo osvaja Hollywood
Riječ je o VistaVisionu, velikom filmskom formatu nastalom pedesetih godina prošlog stoljeća, koji se ponovo vraća u fokus filmskih autora.
Kada je reditelj Paul Thomas Anderson svom direktoru fotografije Michaelu Baumanu predložio da film "One Battle After Another" snimaju upravo u tom formatu, prva reakcija bila je sumnja.
"Prvo pitanje koje sam postavio bilo je hoće li to uopće biti pouzdano", prisjetio se Bauman.
Naime, većina VistaVision kamera decenijama nije bila u upotrebi. Tokom više od 60 godina mnoge su završile u skladištima, muzejima ili privatnim kolekcijama.
Ovaj format bio je izuzetno popularan pedesetih godina prošlog stoljeća. Na njemu su snimani i veliki filmski klasici poput Hitchcockovog "Vertiga" i DeMilleovih "Deset zapovijedi". Međutim, već početkom šezdesetih VistaVision je gotovo potpuno nestao iz redovne upotrebe.
Ipak, interes za njega ponovo raste. Film "One Battle After Another", koji je u velikoj mjeri sniman upravo tim sistemom, spominje se kao jedan od favorita na dodjeli Oscara 15. marta.
Iako je savremena filmska produkcija gotovo u potpunosti prešla na digitalno snimanje, ovaj projekt pokazao je da analogna tehnologija još uvijek može ponuditi izvanredan vizuelni kvalitet. Za potrebe snimanja dio opreme posuđen je od kolekcionara i muzeja.
Film je predstavljao veliki test za ovaj stari sistem snimanja. Radnja je snimana na brojnim ruralnim lokacijama, često u zahtjevnim produkcijskim uslovima.
Bauman objašnjava da je format nekada bio idealan za statične kadrove, ali da je Anderson želio mnogo dinamičniji stil snimanja.
"VistaVision je sjajan kada kamera miruje i snimate pejzaže. Međutim, kada ga stavite na Steadicam, koristite iz ruke ili montirate na vozila, tada se postavlja pitanje može li kamera izdržati", rekao je Bauman.
Na kraju se pokazalo da je sistem iznenađujuće izdržljiv i da daje izuzetno kvalitetnu sliku na velikom platnu.
Zanimljivo je da je prošle godine Oscar za najbolju kameru osvojio Lol Crawley za film "The Brutalist", koji je također velikim dijelom sniman VistaVisionom. Ove godine Bauman je nominovan za istu nagradu jer je čak oko 80 posto filma "One Battle After Another" snimljeno tim formatom.
Suština VistaVisiona leži u načinu na koji koristi filmski negativ. Format je prvi put predstavila kompanija Paramount 1954. godine u filmu "White Christmas". Za razliku od standardnog 35-milimetarskog filma, VistaVision nudi dvostruko veću rezoluciju jer se film u kameri pomiče horizontalno, a ne vertikalno.
Posljednji film koji je u potpunosti sniman i prikazivan u ovom formatu bio je vestern "One-Eyed Jacks" iz 1961. godine, jedini rediteljski rad Marlona Branda. Ipak, pojedini autori su ga kasnije koristili za specifične potrebe. George Lucas je, na primjer, vizuelne efekte za film "Star Wars" iz 1977. godine radio upravo u VistaVisionu.
Danas se ovaj format ponovo pojavljuje u velikim projektima. Nakon što je bio oduševljen kadrovima iz filma "Poor Things", reditelj Yorgos Lanthimos odlučio je da cijeli film "Bugonia" snimi u tom formatu. Slično su učinili i drugi autori. Film "Wuthering Heights" Emerald Fennell snimljen je na isti način, dok je Greta Gerwig VistaVision izabrala za novu ekranizaciju "Narnije". I Alejandro Iñárritu za film "Digger" koristi ovaj sistem.
Bauman smatra da se radi o svojevrsnom povratku starom zanatu.
"To je revitalizacija jednog nivoa zanatskog pristupa kinematografiji. Fotohemija i dalje ima snažan odjek", rekao je.
Ipak, ovaj format ima i svoje nedostatke. Kamere su velike, nezgrapne i prilično glasne, a jedan snimak može trajati najviše oko pet minuta. Upravo zbog te buke neke produkcije su odustajale od njegove upotrebe.
Producentica Mona Fastvold razmatrala je VistaVision za film "The Testament of Ann Lee", ali je zaključila da bi buka kamera bila prevelik problem za intimnu atmosferu kakvu je željela postići.
Uprkos tim ograničenjima, mnogi autori smatraju da trud vrijedi zbog izuzetne dubine i jasnoće slike koju ovaj sistem pruža.
Zanimljivo je i da je jedna od kamera korištenih za film "One Battle After Another" u vlasništvu glumca Giovannija Ribisija, velikog zaljubljenika u ovaj format. On je prije nekoliko godina nabavio posebnu Beaumont VistaVision kameru, pokretljiviju verziju klasičnih modela.
Ribisi priznaje da rad s ovom opremom nije jednostavan.
"To nije kamera kod koje samo pritisnete dugme i snimate satima. Ona se ponekad bori s vama. Morate je na neki način zaslužiti", rekao je kroz smijeh.
Zbog velike buke snimatelji su na setu često oko kamere pravili posebne kutije za prigušivanje zvuka.
Bauman kaže da je kamera imala gotovo vlastitu ličnost.
"Znala je zablokirati. Glasna je i stalno nas je držala na oprezu. Na fotografijama sa seta vidi se mala doza strepnje u očima članova ekipe", dodao je.
(Vijesti.ba)