Dugogodišnji planinar-alpinist, bivši predsjednik Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine i jedan od osnivača Sarajevske škole alpinizma, Muhamed Gafić, za Euronews Dan govorio je o uzrocima nesreća na planinama i organizaciji alpinističkih ekspedicija. Gafić iza sebe ima više od stotinu alpinističkih uspona, a bio je dio i čuvene jugoslovenske ekspedicije na Mount Everest.
Zamke uspona na Elbrus
Za početak, šta može poći po zlu? Kako se spremiti za osvajanje tako velike planine?
Gafić: Odlazak, boravak i pokušaj uspona na te velike planine je kao kretanje po ivici — s jedne strane je život i radost zbog uspona, a s druge strane moguća povreda, nesreća ili tragedija, kao što se desilo i prije 50, 60, 70 godina na Bjelašnici. Pitali su me da li je to Bjelašnicu proglasilo surovom planinom, opasnijom od ostalih. Da podsjetim gledaoce: tada je sedam zemunskih, sarajevskih i beogradskih dječaka, mladića od 14 godina, maltene mog godišta, krenulo snimati film "Bijela smrt" i to ih je zadesilo, svih sedam. Od njih 11, sedmorica su poginula i danas stoji spomenik na Bjelašnici.
Tako se nešto slično može desiti i na visokim planinama. Elbrus je visoka planina. Na prvi pogled djeluje kao brdo — vulkanskog je porijekla, bez alpskih stijena, vertikala i grebena koji su poslastica za alpiniste — i slovi kao lagana planina. Zbog toga ljudi precjenjuju svoje sposobnosti, pa na Elbrusu u posljednjih 20 godina ima preko 400 smrtnih slučajeva, gotovo više nego na Everestu. Na Everestu ima 360 tijela koja stoje zaleđena.
Elbrus ima i nekoliko zamki. Jedna je žičara koja vodi skoro do 4.000 metara, što je ključno za aklimatizaciju i sprječavanje visinske bolesti. Aklimatizacija podrazumijeva postepen dolazak, pješke, kroz duže vrijeme — nekoliko sati ili čak nekoliko dana — na tačku gdje je vazduh znatno siromašniji kisikom nego na nivou mora. Bez toga organizam se brani, a čovjek tada može i podleći. Druga zamka je ratrak, snježno vozilo kojim se sa žičare može popeti skoro na 5.000 metara, što je nedopustivo za ljude bez aklimatizacije. Zato se alpinisti aklimatizuju na susjednim vrhovima, no mnogi tu fazu olako shvate, zbog čega je i veliki broj nastradalih.
Stalno mislim na petoricu nesretnih ljudi — gorskih spasilaca i planinara — i želim izraziti saučešće njihovim porodicama. O ovome mogu govoriti samo s pijetetom. Čuo sam da su policija i služba sigurnosti grada ispod ovog vrha pokrenule istragu kako bi utvrdile odgovornost, no o tome ne bih govorio.
Mediji prenose izjavu predsjednika Komisije za klasično planinarenje Ruske Federacije, koji navodi da je uzrok smrti nedostatak odgovarajuće reakcije na loše vremenske uslove. Jedan od preživjelih učesnika ekspedicije, Haris Adilović, rekao je da je glavni razlog bila pogrešna vremenska prognoza. S druge strane, ističe se i da je vremenske uslove na takvoj planini teško procijeniti jer se mijenjaju iz minute u minutu. Kako se pripremiti za takve uslove i koliko je vremenska prognoza zaista bitna?
Gafić: Tvrdnja da se vrijeme mijenja "iz minute u minutu" je pretjerivanje. Ipak treba proći neko vrijeme da se sunčan dan pretvori u oluju. Kod njih se to desilo, a mada se to pretvaranje ne može precizno mjeriti, nebo i planina daju znake da će se vrijeme pokvariti — moglo se naslutiti. Naši planinari olako pristupaju usponima na Mont Blanc, pa čak i Matterhorn, a na Elbrusu mnogi precjenjuju svoje sposobnosti, što dovodi do nesreća kojih je, nažalost, jako puno.
Često se pominje i fenomen "bijeli dan" — možete li objasniti o čemu se radi?
Gafić: Riječ je o fenomenu kada se spoje boja snijega i boja neba, zbog čega je planinarenje jako otežano — vidljivost je ključna za orijentaciju. Treća zamka Elbrusa jeste sedlo između Istočnog i Zapadnog vrha; Zapadni Elbrus je viši za 10 do 15 metara. Kad se stigne na to sedlo, povratak je znatno teži, posebno ako jako puše vjetar i vlada magla. Veći napor posebno pogađa one koji su dobili visinsku bolest, što je vjerovatno bio i slučaj u ovoj nesreći, iako to mogu potvrditi samo preživjeli.
Na velikim visinama sve se ovo može očekivati — alpinisti se za to pripremaju treninzima, opremom i vježbama samospašavanja i međusobne pomoći. I za fenomen "bijelog dana" postoji rezerva. Ja sam se u planinama oduvijek orijentirao i danas se orijentiram po vjetru: jugo je vlažan, dok su bura i sjeverni vjetar suhi i znatno hladniji. To važi za naše područje, a ruski Kavkaz dobro poznajem — bio sam tamo 1974. godine, u sklopu jugoslovenske kadrovske alpinističke ekspedicije od 15 mladih alpinista, među kojima su bili Muhamed Šišić iz Sarajeva i ja.
Penjali smo se na Elbrus radi aklimatizacije za druge, znatno teže vertikalne uspone od po hiljadu metara. Nažalost, i tada se dogodila nesreća — četvorica hrvatskih alpinista stradala su od lavine. I dalje mi je na umu petorica ljudi koji su sada nastradali na Elbrusu; ostajem bez riječi.
Organizacija ekspedicija i odgovornost
Godinama ste bili predsjednik Komisije za ekspedicije u Planinarskom savezu BiH. Kako se organizuju ekspedicije van Bosne i Hercegovine i za šta se planinar prvenstveno treba pripremiti? Trebaju li se određene institucije u BiH obavijestiti prije odlaska?
Gafić: Već sam duže vrijeme u penziji i odavno nisam u Planinarskom savezu BiH — ne obavljam nikakvu funkciju, iako sam ranije bio predsjednik i predsjednik Komisije za ekspedicije. To je dobro pitanje.
Ne dirajući ljude koji su nastradali, moram upozoriti one koji će u budućnosti organizovati slične ekspedicije da je došlo do promjene na planeti: topli talas otopio je led u stijenama koji je držao planinu i vrhove poput betona, zbog čega će dolaziti do češćeg obrušavanja stijena i lavina. Uspon na Elbrus jeste ekspedicija, ali su je mnogi pretvorili u obični visokogorski izlet, što je nedopustivo. To ne rade samo bosanskohercegovački planinari, nego i oni iz drugih dijelova svijeta — turističke agencije zbog profita organizuju te uspone na način zbog kojeg je na Elbrusu stradalo 400 ljudi. Sam sam organizovao desetak ekspedicija iz Bosne i Hercegovine, učestvovao u jugoslovenskim ekspedicijama, kao i u jednoj međunarodnoj ekspediciji na Everest prije 15 do 20 godina.
Šta konkretno znači organizovati ekspediciju — treba li se neko unaprijed obavijestiti?
Gafić: To može uraditi svako planinarsko ili alpinističko društvo, odnosno planinarski savez. U Bosni i Hercegovini postoje Planinarski savez Bosne i Hercegovine, Planinarski savez entiteta RS i Planinarski savez Herceg-Bosne. Bez obzira na političke konotacije, koje mi lično ne odgovaraju, ti savezi organizuju takve pohode.
Pokušat ću biti slikovit: to je poput pripreme specijalne jedinice koja u ratu treba zaposjesti određeno područje i krenuti u juriš na grad ili utvrđenje — tada je sve na onima koji učestvuju. Isto tako, u planinarskoj ekspediciji sve je na alpinistima i planinarima koji se nađu u teškim uslovima. Organizacija treba biti gotovo vojnička, sa strogom hijerarhijom. Ne znam ko je bio vođa ove ekspedicije, mislim da ta informacija nije objavljena, ali to je nešto što se mora unaprijed pripremiti, na nivou cijele ekspedicije — slično kao ekspedicija na Južni pol, samo, naravno, uz znatno lakše uslove. Ostajem bez riječi, bojeći se da ne uvrijedim uspomenu na ove ljude i njihove porodice.
