Dijagnoza karcinoma dojke za ženu predstavlja početak zahtjevnog procesa liječenja i suočavanja s brojnim životnim promjenama. Nakon operativnog zahvata, pored fizičkog oporavka, mnoge pacijentkinje suočavaju se i s pitanjima vlastitog izgleda, samopouzdanja i prihvatanja promjena na tijelu. Upravo zbog toga rekonstrukcija dojke zauzima važno mjesto u savremenom pristupu liječenja, omogućavajući ženama da, nakon suočavanja s bolešću, razmotre mogućnosti koje mogu doprinijeti njihovom kvalitetu života.
Rekonstrukcija se planira u skladu s tokom liječenja
Jedna od prvih odluka odnosi se na vrijeme izvođenja rekonstrukcije. U zavisnosti od medicinskih indikacija i plana liječenja, ona se može obaviti tokom iste operacije u kojoj se uklanja dojka ili naknadno, nakon određenog perioda.
- Postoje dvije osnovne mogućnosti rekonstrukcije dojke: Primarna, odnosno neposredna rekonstrukcija, koja se izvodi tokom iste operacije, i sekundarna ili odgođena rekonstrukcija, koja se planira u kasnijoj fazi. Izbor zavisi od zdravstvenog stanja pacijentkinje, stadija bolesti, plana daljeg onkološkog liječenja i drugih važnih faktora”, pojašnjava dr. Zumreta Rizvanović, specijalista estetske, rekonstruktivne i plastične hirurgije u bolnici Medicana Sarajevo.
Odluka se donosi nakon procjene multidisciplinarnog tima koji, u zavisnosti od konkretnog slučaja, uključuje specijaliste opće hirurgije, plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije, torakalne hirurgije, onkologa i patologa. Osim medicinskih kriterija, važno je razumjeti i očekivanja pacijentkinje te joj omogućiti da aktivno učestvuje u donošenju odluke.
- Ne postoji jedno vrijeme koje je idealno za svaku pacijentkinju. Kod nekih žena rekonstrukcija se može planirati odmah, dok je kod drugih primjerenije sačekati završetak određenih faza liječenja. Najvažnije je da odluka bude zasnovana na medicinskim indikacijama i zajedničkoj procjeni stručnog tima, uz uvažavanje želja i potreba pacijentkinje - naglašava dr. Rizvanović.
Implantati ili vlastito tkivo: Koje su mogućnosti?
U zavisnosti od anatomskih karakteristika i prethodnog liječenja, rekonstrukcija se može izvesti implantatima, korištenjem vlastitog tkiva pacijentkinje ili kombinacijom ovih metoda.
Kod rekonstrukcije implantatima, izbor veličine i položaja implantata planira se na osnovu preoperativnih mjerenja i procjene tkiva. U određenim slučajevima koriste se i ekspanderi, privremeni uređaji koji omogućavaju postepeno širenje tkiva prije postavljanja trajnog implantata.
- Prilikom planiranja rekonstrukcije važno je procijeniti kvalitet i količinu raspoloživog tkiva, kao i mogućnosti koje pruža svaka od metoda. Kod pojedinih pacijentkinja odgovarajući izbor mogu biti implantati, dok se kod drugih može razmatrati rekonstrukcija vlastitim tkivom. Ne postoji univerzalno rješenje, jer se pristup prilagođava svakoj ženi pojedinačno - objašnjava dr. Rizvanović.
Autologna rekonstrukcija podrazumijeva korištenje vlastitog tkiva pacijentkinje, koje se, zavisno od indikacija, može uzeti s područja abdomena, leđa ili drugih dijelova tijela. Ova metoda može omogućiti prirodan izgled i osjećaj rekonstruisane dojke, ali je riječ o složenijem zahvatu koji može zahtijevati dužu operaciju i oporavak.
- Prednost autologne rekonstrukcije je u tome što se za oblikovanje dojke koristi vlastito tkivo pacijentkinje, bez potrebe za implantatom kada se zahvat izvodi isključivo ovom metodom. Ipak, potrebno je uzeti u obzir složenost operacije, moguće ožiljke na mjestu s kojeg se tkivo uzima i potencijalne komplikacije. Zbog toga je detaljna procjena prije operacije veoma važna - ističe dr. Rizvanović.
Cilj nije samo obnoviti oblik dojke
