Srušena kultna sarajevska kafana Kod Mehe: Mjesto gdje je Gljiva upoznao Bešlića i gdje su jutra dočekale brojne legende

Danas je priča o ovoj kafani završena na jedan sasvim drugačiji način. Rušenje objekta na adresi Sedrenik 51 počelo je 30. septembra, čime je nestalo jedno od mjesta koje je obilježilo sarajevski kafanski život i ostalo u sjećanju generacija koje su tamo provodile noći uz pjesmu.

U toj kafani pjevale su mnoge muzičke zvijezde, među kojima su Halid Bešlić, Šaban Šaulić, Jašar Ahmedovski, Ćazim Čolaković, Vida Pavlović, Šemsa Suljaković i Muharem Serbezovski. Goste je na harmonici uveseljavao i legendarni Ismet Alajbegović Šerbo, a među ljudima koji su tamo provodili vrijeme bili su i muzičari koji će kasnije izgraditi zapažene karijere.

Koliko je kafana Kod Mehe značila Sarajevu, za Klix.ba prisjetili su se Nazif Gljiva i Almir Aka Hukelić, čiji su muzički počeci neraskidivo vezani za ovu kafanu.

Mjesto na kojem su počinjale muzičke priče

Za Almira Hukelića Kod Mehe nije bila samo kafana u kojoj se okupljala raja nego i mjesto na kojem je počela njegova profesionalna muzička priča. Prisjećajući se tih dana, ispričao je kako su ovdje dolazili poznati pjevači, među njima i Šaban Šaulić, ali i kako je upravo tu njegov talenat zapazio Halid Bešlić.

"Kad god bi neki pjevač došao u Sarajevo pa tako i Šaban Šaulić, a i mnogi drugi obavezno bi svraćao gore Kod Mehe na Sedrenik. Moji počeci su vezani za tu kafanu. Vlasnik je bio rahmetli Meho Poturković, jedan divan čovjek. Inače, čitava porodica Poturković su pravi domaćini, ugostitelji i jako divni ljudi. Gore sam proveo prelijepe trenutke i tu su moji sami počeci", prisjetio se.

Upravo je jedan takav susret krajem 1981. godine za Almira bio važan korak ka profesionalnoj karijeri.

"Halid je mene slušao kod Mehe pa potom poslao Nećka Esadovića da me čuje kako sviram. Onda je dogovor pao u Bečkom restoranu, današnjem hotelu Evropa, da ja odem svirati s njima u Podace. Tako sam već na ljeto 1982. godine otišao u Podace da sviram s Halidom Bešlićem i to mi je bila prva prava svirka u karijeri", ispričao nam je.

Kafana je bila mjesto na kojem su mladi muzičari mogli izbliza posmatrati one kojima su se divili, učiti slušajući ih i zamišljati vlastitu budućnost na sceni. Hukelić je ispričao i jednu anegdotu koja pokazuje koliko su bili spremni učiniti samo da bi gledali muzičare u toj kafani.

"Ima jedna zanimljiva anegdota. Ja sam bio u Kulturno-umjetničkom društvu Zijo Dizdarević i tu je bio i Fahrudin Vejzović, poznati harmonikaš pod nadimkom Poglavica, kao i moj drug Kota. Nas trojica smo čuli da ima kafana Kod Mehe i idemo gore da slušamo muzičare kako sviraju. Kad smo mi došli, sjeli, naručili smo po neki sok, tada smo možda imali 15-16 godina. Međutim, prišao nam je Đozo konobar i rekao: 'Momci, ovdje je obavezna večera'. Joj, mi onako baš tužni, razočarani, morali smo izaći. Potom, mi smo skupljali nekoliko dana te pare, 30.000 onih para, da bismo mogli naručiti miješano meso za nas trojicu. Onda smo mi došli naredni put i naručili to meso, sokove. Mi smo cijelu noć samo gledali u te muzičare kako sviraju i pitali se hoćemo li mi ikada ovako svirati. Tako da smo mi otišli, a meso je ostalo. Kaže Đozo: 'Pa vi niste ni probali meso'. Pa rekoh: 'To je nama ulazak bio da mi možemo ući da ih gledamo'", ispričao nam je kroz smijeh.

Danas, kada se prisjeća tog vremena, upravo takve priče najbolje dočaravaju duh kafane u kojoj je muzika bila važnija od svega što se nalazilo na stolu.

Tu je Nazif Gljiva upoznao Halida Bešlića

Među onima koji Kod Mehe pamte po posebnim susretima je i Nazif Gljiva, koji je tu upoznao Halida Bešlića. U razgovoru za Klix.ba prisjetio se vremena kada je Sedrenik bio jedno od glavnih okupljališta ljubitelja narodne muzike, a u kafani su se smjenjivali pjevači i muzičari iz cijele bivše Jugoslavije.

"To je u to vrijeme bila kafana gdje se sve događalo što se tiče narodne muzike. Bilo je maksimalno druženje, sve Sarajlije su tu dolazile, svi pjevači iz Beograda, Zagreba koji su valjali. Tu je pjevao Nedeljko Bilkić, Toma Zdravković... Svi. I tu sam upoznao Halida Bešlića. Prvi put sam ga vidio. Publika kad je digla da pjeva, onda sam ga vidio. Nisam ga ni poznavao do tad. Kad je on izašao da pjeva, prvi put kad sam ga vidio, onda sam stvarno prepoznao talenat u njemu, u njegovom liku, u njegovim očima. Cijela kafana je ustala na noge, a prvi put vidim nepoznatog mladića", otkrio nam je.

Govoreći o samoj kafani, Gljiva ističe da je Kod Mehe za njega bila jedno od najznačajnijih mjesta u tom periodu.

"Što se tiče kafane same, to je bila jedna od najboljih kafana svih vremena u Sarajevu, ali čisto za narodnu muziku. Tu su se smjenjivali bendovi, pjevalo se, družilo se, a s predivnim pogledom na Sarajevo. Ma nešto predivno", kazao je.

Kafana u kojoj se ostajalo do jutra

Prema pričama koje su se prenosile među Sarajlijama, Meho Poturković je tokom sedamdesetih godina radio u Berlinu, a nakon povratka preuzeo kafanu koja je bila u vlasništvu FK Sedrenik, s kojim je sklopio dogovor o njenom vođenju i finansijskoj podršci klubu.

Vremenom je Uranak postao mnogo poznatiji po svom neformalnom imenu - Kod Mehe. Nije to bilo mjesto na koje se dolazilo samo zbog jednog izvođača ili jedne pjesme. Ljudi su se vraćali zbog društva, muzike i osjećaja da su dio nečega što se nije moglo jednostavno preseliti na drugu adresu. Posebno je bilo posjećeno tokom ljetnih mjeseci, kada se muzika iz kafane čula i izvan objekta, dok su se ispred okupljali brojni gosti koji nisu uspjeli pronaći mjesto u bašti.

Takav način života danas je teško prenijeti mlađim generacijama, koje muzičke zvijezde uglavnom gledaju na velikim koncertima i u televizijskim emisijama. Nekada se, međutim, moglo sjediti nekoliko metara od pjevača, slušati ga satima i gledati kako publika spontano ustaje, pjeva i uživa u svakoj pjesmi.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ova kafana je jedno vrijeme služila i kao komanda Armije Republike Bosne i Hercegovine pa je njena priča obuhvatala i mnogo teže trenutke u historiji grada.

Od nekadašnjeg okupljališta posljednjih godina ostala je zapuštena i dotrajala građevina. Zbog procijenjenog rizika za sigurnost građana i okolnih objekata, Općina Stari Grad donijela je odluku o njenom uklanjanju, a objekat je prije tri dana u potpunosti srušen.

Stoga, možda će se jednog dana na Sedreniku ili negdje drugo pojaviti kafana koja će okupiti ljude na sličan način. No, ono što je Kod Mehe učinilo legendom nije bila samo muzika, nego ljudi, njihovi susreti i uspomene, a takve priče, čak i kada nestane mjesto na kojem su nastale, ne odlaze tako lako u zaborav.