“Uvoz” radne snage, kao jedno od rješenja, često koče administrativne prepreke, jer se, prema riječima poslodavaca, papiri za jednog stranog radnika čekaju i do šest mjeseci, a država ih naplaćuje oko 1.000 KM.
Potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić ističe da razloge za nedostatak radnika treba primarno tražiti u demografskim kretanjima i starenju stanovništva.
“Situacija koju trenutno imamo nije rezultat odlaska ljudi odavde, već je problem demografije. Imate situaciju da oko 15.000 ljudi godišnje ode u penziju, a tek oko 9.000 dolazi iz škola. Znači, svake godine imate oko 6.000 manje ljudi na tržištu rada, a imate otvorena radna mjesta”, objašnjava Trivić za BL portal.
Prema njegovim riječima, deficit radne snage direktno ugrožava budžet i stabilnost privrede.
“Ukoliko ne budemo zapošljavali stranu radnu snagu, imaćemo manje radnika, manje firmi, manje poreza i manje novca za socijalna davanja. Politika mora da odluči hoćemo li zapošljavati stranu radnu snagu ili ćemo smanjivati broj radnih mjesta u smislu poreza. Nemamo tu mnogo drugih opcija, osim ako se ne krene sa otpuštanjem viškova iz javnog sektora kako bi ti ljudi prešli u privatni sektor”, naglašava Trivić.
Kada je riječ o iskustvima sa radnicima iz inostranstva, Trivić navodi da su to uglavnom fizički radnici i da na terenu nema većih problema, ali da je birokratija najveći kočničar.
“Situacija nije alarmantna, niti ima kulturoloških i bezbjednosnih problema. Ljudi odrade svoje i odu, nemamo trajna naseljavanja. Međutim, osnovni problem je sporost države – nedovoljni kapaciteti u ambasadama i ministarstvima dovode do toga da dolazak radnika traje od četiri do šest mjeseci i košta oko 1.000 KM samo za papire koje uzima država”, upozorava potpredsjednik Unije poslodavaca.
