Zidari, armirači, tesari i još mnogo zanatlija raznih struka na spisku su nedostajuće radne snage u Republici Srpskoj koja je, prema nekim procjenama, godišnje “kratka” za oko šest hiljada radnika. “Uvoz” radne snage, kao jedno od rješenja, često koče administrativne prepreke, jer se, prema riječima poslodavaca, papiri za jednog stranog radnika čekaju i do šest mjeseci, a država ih naplaćuje oko 1.000 KM.
Potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić za BL portal ističe da razloge za nedostatak radnika treba primarno tražiti u demografskim kretanjima i starenju stanovništva.
“Situacija koju trenutno imamo nije rezultat odlaska ljudi odavde, već je problem demografije. Imate situaciju da oko 15.000 ljudi godišnje ode u penziju, a tek oko 9.000 dolazi iz škola. Znači, svake godine imate oko 6.000 manje ljudi na tržištu rada, a imate otvorena radna mjesta”, objašnjava Trivić za BL portal.
Prema njegovim riječima, deficit radne snage direktno ugrožava budžet i stabilnost privrede.
“Ukoliko ne budemo zapošljavali stranu radnu snagu, imaćemo manje radnika, manje firmi, manje poreza i manje novca za socijalna davanja. Politika mora da odluči hoćemo li zapošljavati stranu radnu snagu ili ćemo smanjivati broj radnih mjesta u smislu poreza. Nemamo tu mnogo drugih opcija, osim ako se ne krene sa otpuštanjem viškova iz javnog sektora kako bi ti ljudi prešli u privatni sektor”, naglašava Trivić.
Kada je riječ o iskustvima sa radnicima iz inostranstva, Trivić navodi da su to uglavnom fizički radnici i da na terenu nema većih problema, ali da je birokratija najveći kočničar.
“Situacija nije alarmantna, niti ima kulturoloških i bezbjednosnih problema. Ljudi odrade svoje i odu, nemamo trajna naseljavanja. Međutim, osnovni problem je sporost države – nedovoljni kapaciteti u ambasadama i ministarstvima dovode do toga da dolazak radnika traje od četiri do šest mjeseci i košta oko 1.000 KM samo za papire koje uzima država”, upozorava potpredsjednik Unije poslodavaca.
