Debata u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda o budućnosti arhive Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove ponovo je otvorila pitanje odnosa prema naslijeđu ratova devedesetih godina.
Srbija je ponovila zainteresovanost da preuzme arhivsku građu Haškog tribunala, dok je ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija takvoj mogućnosti oštro usprotivio, upozoravajući na odnos vlasti Srbije prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima, piše Federalna.
Gotovo deset miliona stranica dokumenata
Arhiva Haškog tribunala sadrži gotovo deset miliona stranica dokumentacije i dokaznog materijala prikupljenog tokom njegovog rada.
Predstavnik Srbije na Generalnoj skupštini UN-a kazao je da bi Beograd, kao glavni grad bivše Jugoslavije, bio prirodno mjesto za trajno čuvanje ove dokumentacije.
„Objedinjavanje ove građe na jednoj lokaciji olakšalo bi pristup istraživačima i drugim ovlaštenim korisnicima, istovremeno doprinoseći očuvanju važnog dijela pravne i historijske dokumentacije“, navedeno je u obrazloženju srbijanske strane.
Lagumdžija je, međutim, poručio da takvo rješenje smatra neprihvatljivim.
„Jednako je apsurdno zamisliti Beograd kao domaćina arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kao što smo čuli s ovog mjesta“, kazao je Lagumdžija.
Arhiva važna i za potragu za nestalima
Za Bosnu i Hercegovinu ova dokumentacija nema samo historijski značaj.
U njoj se nalaze dokazi koji mogu biti važni za utvrđivanje sudbine nestalih osoba, buduća istraživanja, sudske postupke i očuvanje činjenica o ratnim zločinima.
Bivši oficir za vezu BiH s Haškim tribunalom Amir Ahmić upozorava da javno dostupna dokumentacija i kompletna arhiva Tribunala nisu isto.
„Oni koji traže ovu građu tragaju za arhivom koja im nije dostupna i koja im nikada neće biti dostupna. To su arhiva Tužilaštva, arhiva sudskih vijeća, koja pokazuje kako su se donosile presude, te arhiva pritvorske jedinice, odnosno Sekretarijata, u kojem su se donosile vrlo suptilne odluke“, kazao je Ahmić.
