U ljetnjem periodu, koji uglavnom pripada ljutitim, “ognjevitim” svecima, slavi se i Sveta velikomučenica Hristina.
Dan koji u crkvenom kalendaru nije upisan crvenim slovom utvrđen je u znak sjećanja na ranohrišćansku mučenicu koja se ni u najvećim patnjama nije odrekla vjere u Isusa, a njen praznik obiljležavamo 6. avgusta.
Sveta velikomučenica Hristina rođena je u 3. vijeku u gradu Tiru, današnji Liban, u paganskoj svešteničkoj porodici. Njen otac, imućni namijesnik Urban, pripremao ju je za inicijaciju u sveštenicu, ali je djevojčica u svojoj 11. godini doživjela prosvetljenje i prihvatila hrišćanstvo.
Bilo je to u periodu progona prvih hrišćana, decenijama pre nego što je car Konstantin donio sudbonosnu odluku koja je promenila tok istorije i Milanskim ediktom priznao slobodu ispovijedanja ove religije u Rimskom carstvu.
Odbacila idolopoklonstvo i paganske običaje
Da bi je sakrio od svijeta zbog njene izvanredne ljepote, otac je odredio najviši sprat jedne kule, da tu živi. Dao joj je robinje na službu i postavio u njene odaje idole srebrne i zlatne, da im svakodnevno prinosi žrtve. No, duši mlade Hristine beše teskobno u toj idolopokloničkoj sredini.”
“Gledajući kroz prozor danju u sunce i sve krasote svijeta, a noću u čudesno jato sjajnih zvijezda, ona po svom prirodnom razumu dođe do čvrste vjere u jednog Boga. Milostivi Bog, vidjevši njenu čežnju za istinom, posla joj anđela koji je prekrsti znamenjem, nazva je nevjestom Hristovom i pouči je bogopoznanju.”
Tada Hristina polupa sve idole i time izazva divlju jarost kod oca. On je izvede na sud i predade je mukama. Naredio je najprije da je nagu objese i oštrim gvožđem stružu i drobe njeno tijelo. Sastrugali su je toliko da su joj se kosti vidjele. Zatim su je protegli na gvozdenom točku i pod njom ložili oganj, a tijelo polivali vrelim uljem.
“Tako mučena, Sveta Hristina je slavila Boga i molila mu se, a anđeli nevidljivi stajali su pored nje, olakšavajući joj patnje. Zatim, po Božjem naređenju, ogroman plamen neočekivano je suknuo iz ognja, poletio na prisutne neznabošce i opekao hiljadu njih. Pošto nije znao šta više sa njom da uradi, otac je naredio da je bace u tamnicu. Ali, tamo ju je posjetio Božji anđeo, iscijelio joj rane i donio hranu.”
