Šokantno otkriće o najsmrtonosnijoj životinji na svijetu

I dok ljudi potiskuju životinje iz njihovih staništa, komarci koji su se nekad hranili krvlju širokog spektra životinja, pronalaze nove, ljudske mete kako bi utolili žeđ za krvlju, navodi se u studiji objavljenoj u žurnalu Frontiers in Ecology and Evolution.

„U studiji pokazujemo da vrste komaraca koje smo sakupili u ostacima Atlantske šume imaju jasnu sklonost ka hranjenju na ljudima“, izjavio je glavni autor studije dr Žeronimo Alenkar, biolog sa Instituta Osvaldo Kruz u Rio de Žaneiru.

„Ovo je ključno, jer u okruženju kao što je Atlantska šuma, sa velikom raznolikošću potencijalnih domaćina kičmenjaka, sklonost prema ljudima značajno povećava rizik od prenosa patogena“, dodao je koautor dr Seržo Mašado, istraživač koji proučava mikrobiologiju i imunologiju na Federalnom univerzitetu u Rio de Žaneiru.

Za potrebe svoje studije, istraživači su koristili svjetlosne zamke za hvatanje komaraca u mjestu Sitio Rekanto Preservar i Ekološkom rezervatu rijeke Gvapijasu, dva prirodna rezervata u državi Rio de Žaneiro. U laboratoriji su izdvojene ženke komaraca pune krvi radi analize.

Istraživači su izolovali DNK iz krvi i koristili sekvenciranje DNK kako bi analizirali specifičan gen koji služi kao jedinstveni „barkod“ za svaku vrstu kičmenjaka. Poređenjem barkodova pronađenih u krvi sa bazom podataka, istraživači su mogli da utvrde kojom se životinjom komarac hranio.

Od ukupno 1.714 uhvaćenih komaraca iz 52 različite vrste, 145 ženki je bilo puno krvi. Obroci krvi kod 24 od tih komaraca mogli su biti identifikovani i poticali su od:

18 ljudi,

jednog vodozemca,

šest ptica,

jednog kanida (životinje iz porodice pasa),

jednog miša.

Neki obroci krvi sastojali su se od više izvora. Obrok komarca identifikovanog kao Cq. Venezuelensis sastojao se od krvi vodozemca i čovjeka, dok su se komarci vrste Cq. Fasciolata hranili kombinacijama glodara i ptice, odnosno ptice i čovjeka.

Istraživači su postavili hipotezu da više faktora može igrati ulogu u njihovoj sklonosti ka našoj krvi. „Ponašanje komaraca je kompleksno. Iako neke vrste mogu imati urođene preference, dostupnost i blizina domaćina su izuzetno uticajni faktori“, rekao je Alenkar.

Kako se Atlantska šuma smanjuje usljed krčenja šuma, a ljudi nastavljaju da prodiru u prethodno pošumljena područja, mnoge biljke i životinje nestaju. Kao rezultat toga, komarci mijenjaju svoje navike i staništa i približavaju se ljudima.

„Sa manje dostupnih prirodnih opcija, komarci su primorani da traže nove, alternativne izvore krvi. Na kraju se više hrane na ljudima iz praktičnosti, jer smo mi najzastupljeniji domaćini u ovim oblastima“, objasnio je Mašado.

Ujedi izazivaju više od samog svraba. U ispitivanim regionima, komarci prenose različite viruse – kao što su žuta groznica, denga, zika, majaro, sabija i čikungunja – koji uzrokuju bolesti koje ozbiljno ugrožavaju zdravlje ljudi. Istraživanje ponašanja komaraca, najsmrtonosnije životinje na svijetu, od suštinskog je značaja za razumijevanje ekološke i epidemiološke dinamike patogena koje oni prenose.

Relativno niska stopa komaraca punih krvi (manje od 7%), kao i procenat identifikacije porijekla krvi (oko 38%), naglašavaju potrebu za obimnijim studijama. Ipak, ovi podaci već sada pomažu u razvoju efikasnijih politika za kontrolu komaraca i sprečavanje budućih izbijanja bolesti.

„Saznanje da komarci na nekom području imaju snažnu sklonost ka ljudima služi kao upozorenje na rizik od prenosa“, istakao je Mašado, dok je Alenkar zaključio da to omogućava ciljani nadzor i strategije kontrole koje uzimaju u obzir ravnotežu ekosistema, prenosi Telegraf.