Niskobudžetne aviokompanije iz godine u godinu šire mrežu linija širom Evrope, ali istovremeno sve češće zatvaraju baze i premještaju avione s aerodroma na kojima im poslovna računica više ne odgovara.
Wizz Air je ove godine zatvorio bazu u Beču, dok je Ryanair najavio zatvaranje baze u Berlinu. Prethodnih godina Ryanair je povukao bazirane avione i iz Frankfurta, Düsseldorfa i Stuttgarta. Sličnih primjera ima i na drugim evropskim tržištima.
Razlozi nisu uvijek isti, ali jedan faktor se često ponavlja, troškovi.
Za low-cost kompanije, čiji poslovni model zavisi od vrlo niskih troškova po putniku, izbor aerodroma nije samo pitanje broja potencijalnih putnika i atraktivnosti destinacije. Aerodromske naknade, zemaljsko opsluživanje, kontrola letenja, ali i cijena goriva ulaze u računicu koja odlučuje gdje će avion biti baziran.
Wizz Air je, naprimjer, odluku o zatvaranju baze u Beču obrazložio značajnim rastom aerodromskih naknada, poreza i troškova zemaljskog opsluživanja. Ryanair je prilikom najave zatvaranja baze u Berlinu saopćio da će svojih sedam aviona prebaciti na aerodrome s nižim troškovima.
Drugim riječima, avion koji danas leti iz jednog grada relativno lako sutra može biti premješten tamo gdje kompanija za isti kapacitet vidi bolju računicu.
Aviokompanije pod sve većim finansijskim pritiskom
Ovakve odluke danas treba posmatrati i u kontekstu šire situacije u evropskoj avio-industriji.
Međunarodno udruženje za zračni saobraćaj (IATA) tokom 2026. godine značajno je smanjilo procjenu profitabilnosti sektora i upozorilo da će globalna neto dobit aviokompanija pasti sa 45 milijardi dolara u 2025. na oko 23 milijarde dolara u 2026. godini.
Istovremeno, profitna marža industrije trebala bi biti gotovo prepolovljena, sa 4,2 na svega dva posto.