Ni više, ni manje.
Za napad na dječaka saznali smo u četvrtak 5. novembra iz medija. Prema onome što smo mogli pročitati napadnut je petnaestogodišnji učenik prvog razreda Medrese „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“ u Banjaluci, koji je 2. novembra tokom školskog odmora otišao kupiti užinu, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Prema navodima njegove porodice dječaka su napale tri nepoznate osobe, a on je pronađen tek šest sati kasnije u polusvjesnom stanju, sa povredama glave i unutrašnjim krvarenjem, na obali rijeke Vrbas, udaljenoj oko pet kilometara od mjesta napada. Na Republike Srpske konstatovali su lakše tjelesne povrede i 3. novembra je pušten na kućno liječenje uz odgovarajuću terapiju.
Pitanja se sama nameću?
Zbog čega je mladić napadnut na putu od škole do mjeste gdje je kupovao užinu?
Učenici i učenice banjalučke Medrese svakodnevno hodaju ulicama Banjaluke i ne znam da su do sada imali neke velike neugodnost, a pogotovo da ih je neko napao. Važno je imati na umu da nisam siguran kako neko može da raspozna mladića koji pohađa Medresu od bilo kojeg prosječnog mladića iz Banjaluke? Da li to znači da ga je neko čekao da izađe iz škole da bi ga istukao i kako su znali da će upravo tada sam izaći iz zgrade da kupi užinu?
Odmori u školi traju od 5 do 15 minuta, što znači da nije mogao daleko da ode da bi kupio užinu.
Kao što znamo Medresa se nalazi u centru Banjaluke koja je pokrivena kamerama, što privatnim, što policijskim. Takođe, u tom trenutku je dosta ljudi na ulici, a niko ne voli svjedoke, pogotovo kada planira da otima ljude. Ipak, prema onome što smo pročitali u medijima nepoznata lica imala su toliko hrabrosti da napadnu mladića u centru grada, onesvijeste i otmu.
Još mi je teže zamisliti da su sve ovo sasvim slučajno organizovali mladi tinejdžeri ne obazirjući se na moguće posledice svoga (ne)djela, kao i da prihvatim da su neki ozbiljni kriminalci, ili ko već, oteli jednog petnaestogodišnjaka. Opet dolazimo do motiva.
Nakon što su mladića onesvijestili, ta nepoznata lica su ga automobilom negdje odvezli, jer ne znam kako su mogli drugačije to da urade, da bi nakon šest sati bio pronađen.
Sve ovo smo saznali iz medija.
Kriminalci su toliko racionalni da nisam siguran da bi tek tako oteli mladića i onda ga ostavili „bezveze“ pored Vrbasa. Ovo nije ni karakteristično ponašanje ni naših navijača huligana ili ekstremnih nacionalista i postavlja se pitanje ko je onda to učinio?
Kao što vidite puno je nelogičnosti, a samim tim i pitanja, u onome što znamo o ovom incidentu.
Čim se informacija pojavila u medijima, krenule su i reakcije.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić isti dan je osudio napad na učenika i kazao “Ne želim prejudicirati rezultate istrage niti iznositi zaključke prije nego što budu utvrđene sve činjenice. Međutim, zahtijevam da se ovaj slučaj ne tretira kao još jedna vijest koja će za nekoliko dana biti zaboravljena. Potrebno je utvrditi gdje se i kako sve dogodilo, ko je odgovoran, šta je prethodilo ovom događaju i jesu li postojali propusti u zaštiti maloljetnog učenika. Posebno je važno ispitati sve okolnosti koje su dovele do povređivanja djeteta, uključujući i eventualnu mogućnost da je napad bio motiviran njegovim identitetom.”
Kao što vidimo ministar Hurtić je „ispod žita“ provukao ideju da bi taj napad mogao biti etnički ili vjerski motivisan, mada eto neće da prejudicira stvari jer nema dovoljno informacija.
Najznačajniji političari iz Republike Srpske, Željka Cvijanović, Savo Minić, Nenad Stevandić, Draško Stanivuković su reagovali istog dana kada se pojavila informacija o pretučenom mladiću i bez uvijanja i relativizacije osudili taj čin i tražili hitnu istragu.
E sad koliko su bili iskreni u tome zavisi će od efikasnosti istrage.
Naravno, potpuno očekivano glavna igranka se odigravala na društvenim mrežama, gdje je su neki Bošnjaci potezali kao „argumente“ rat, rušenje banjalučkih džamija, genocid u Srebrenici i svakodnevni govor mržnja srpskih političara da bi objasnili da je mladić nastradao isključivo zato što je Bošnjak i musliman, dok su neki Srbi na tim istim društvenim mrežama ili osuđivali incident ili se obračunavali s balijama svim raspoloživim nacionalističkim sredstvima.
Sve se kao i uvijek svelo na etničko, mada ono što smo znali, a znali smo malo, nije bilo baš logično.
Naravno, ovo nije ništa novo, ali biće zanimljivo šta će MUP Republike Srpske na kraju reći o ovom slučaju, mada i oni ćute „kao zaliveni“, što može da znači ili da ozbiljno rade ili ne rade ništa.
Vrijeme će pokazati.
Preuzeto sa: