SLOBODAN ŠOJA OTVORENO ZA 'SB': Stanivuković više glumi 'malog' nego Dodika, preračunao se da će ga naslijediti...
RAZGOVARAO: Almir TERZIĆ
O tome kakva je trenutna politička situacija u Republici Srpskoj, ulozi i djelovanju opozicije, prijetnjama referendumima i igri koju su mjesecima priređivale vladajuće stranke u tom entitetu, u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" govorio je istoričar i nekadašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja.
Kao iskusni diplomata i analitičar Šoja je dao i svoje viđenje ponašanja i djelovanja trenutno možda najkontraverznijeg političara u RS-u, predsjednika PDP-a Draška Stanivukovića.
Vlast i djelovanje stranka Trojke u Federaciji BiH, ali i na nivou institucija Bosne i Hercegovine, kao i o tome da li je SDP pokazao spremnost i odgovorio zadacima kao najjača politička partija unutar te grupacije također su bile neke od tema.
Dao je i svoje viđenje kakva nas godina očekuje, zapravo da li će nam se ponoviti do sada oprobani recepti političara u izbornoj godini i šta će biti glavni fokus djelovanja bh. političara u tom periodu.
Sposobni i hrabri opozicionari kao Trivić i Vukanović ne dobivaju glasove
Kako gledate na stalna previranja u opoziciji u RS-u, s obzirom da kako izgleda nemaju suviše zajedničkih djelovanja?
"Ako pogledamo nešto šire vidjećete da niti u jednoj zemlji bivše Jugoslavije, osim možda u Sloveniji, nema jake, organizirane, dobro strukturirane i ozbiljne opozicije. Sve su to kalifi koji žele postati kalifi. Koja je ideološka razlika između tri najjače partije u Republici Srpskoj, SNSD, SDS i PDP? Apsolutno nikakva. I oni sami nikad ne ističu u prvi plan ideološke razlike. To je jednostavno skup istih ljudi, istih političkih aspiracija, istog mentalnog sklopa, iste neodgovornosti, istog nemorala...
Osnovna slabost opozicije u Republici Srpskoj je ista kao i slabost vlasti: nizak moralni i intelektualni nivo. Sebični su, potkupljivi, prevrtljivi, nepouzdani. Kad se na njihove ljudske i moralne nedostatke doda stalno rovarenje vlasti po opoziciji onda je rezultat očekivan: opozicija je neiskrena, kilava, obezglavljena, bezidejna i beznadežna. Jednom riječju, na opoziciju u Republici Srpskoj ne treba ozbiljno računati, pogotovo sad kad se nalazi u fazi kolektivnog samoubistva.
Oni malobrojni opozicionari koji su intelektualno i politički dostojni da bolje vladaju, kao Jelena Trivić, ili oni koji su moralno snažni, kao Nebojša Vukanović, predstavljaju više opoziciju u opoziciji nego opoziciju. Za njih malo ko glasa, a podjednako ih prezire i vlast i opozicija. Naš narod ne voli glasati za pametne i poštene ljude. Oni smatraju da prednost uvijek treba dati moćnim, bogatim i nemoralnim. Ostali kriteriji su nebitni. Naš narod, bilo koji, nepogrešivo bira pogrešne ljude".
Posljednjih dana svjedoci smo pohvalama vladajuće koalicije kako im prilaze načelnici, odbornici... Je li do spretnosti vlasti, kupovine, trgovine ili slabosti opozicije?
"Niko se ne okuplja zbog ideoloških ubjeđenja već zbog očekivanog šuštanja novčanica. Vlast ne žali novac jer ionako nije njihov pa se mogu lako i uspješno nastaviti baviti papkarstvom, kupovinom papaka. Svako ko logički razmišlja, a naročito oni koji su najpohlepniji, znaju da je opozicija u Republici Srpskoj brod koji tone i da će na sljedećim izborima 2026. godine SNSD biti još ubjedljivi pobjednik.
Zato se svi pripremaju da se okupe oko Dodika, u nadi da će i oni dobiti neki svoj dio kolača. A te ljude, pokrete i partije zanima jedino šta će dobiti oni a ne narod. Narod je sporedna kategorija u rangu „Ostalih“, rezervisan za praznu priču i dobar izgovor za vlastiti sebičluk i pohlepu".
Dodik je u stvarnosti prihvatio Šmitove odluke
Prihvatanjem učešća na izborima SNSD je priznao ne samo da Milorad Dodik nije više predsjednik nego da su sve odluke i visokog predstavnika za BiH i sudova ispoštovane. Čemu onda igra oko referenduma?
"Zamišljam referendum u Republici Srpskoj o tome da li se prihvataju odluke nelegitimnih stranih turista. Svi glasali NE, a samo jedan glas DA! Čije je to glas? Pa Dodikov glas. Dodik, naime ne može glasati NE! Nije mogao glasati da ne prihvata Šmitove odluke, kad ih je u stvarnosti prihvatio!
Kad se u Banjaluci najavio bilo koji referendum o bilo kom pitanju, to je uvijek bila neozbiljna i nedostojna priča koja je dobila nezazlužen publicitet. O tome jednostavno ne treba pričati. Ali, kad već govorimo o referendumu, ovih dana sam razmišljao o jednom drugom referendumskom pitanju za koje vrijedi organizovati referendum: „Ukoliko bi se uklonile sve međunarodno-pravne i sve druge pravne prepreke i ukoliko bi bila ostavljena mogućnost Republici Srpskoj da se otcijepi, da li biste bili za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine?“
Čisto istraživačko pitanje i hipotetičko razmišljanje bez pravnih posljedica i bilo kakvih konkretnih koraka. Zašto mislim da treba organizovati ovakav referendum gdje bi Srbi plebiscitarno bili za svoj zaseban put. Pa zato da političari u Federaciji BiH shvate koliko je opasna situacija i da su se, potpuno nezavisno od Dodika i nimalozbog Dodika, Srbi u Republici Srpskoj već mentalno otcijepili.
A to bi značilo da bi političari u Federaciji BiH onda morali iz temelja promijeniti politiku i raditi dan i noć potpuno drugačijim metodama da se ostvari državno jedinstvo kojeg nikad nismo imali i koje nam očajnički treba. Ako ne počnu uskoro to raditi, biće sigurno kasno. Pogledajte samo koliko glasova u Republici Srpskoj dobiju partije građanske orijentacije. Jedan ili dva posto. Sve ostalo glasa za srpske partije čije ideologije se ne razlikuju i koje prema Bosni i Hercegovini imaju isti stav".
PDP nikad nije bio od koristi za narod
Kakva je zapravo po vama trenutna uloga PDP-a, a posebno njenog predsjednika Draška Stanivukovića? Glumi li on zapravo "malog Dodika“?
"Ni kad je PDP vodio Mladen Ivanić, ta partija nije bila od bilo kakve koristi za narod, ali je barem zahvaljujući predsjedniku izgledala moderno i ozbiljno. Iako zaljubljena u sebe i okrenuta sebi a ne narodu, ta je partija ipak pokušala sa Ivanićem ponuditi nešto drugačije. Ponudila je jedno narodno vodstvo koje vodi jedan kulturan čovjek i intelektualac koji odlično razumije globalna kretanja.
S Branislavom Borenovićem partija je pala nekoliko ljestvica niže jer je uvijek pogrešno postaviti na čelo partije bezbojne i neharizmatičneosobe. A čim je partiju preuzeo bolesno ambiciozan srednjoškolac svaki scenarij je moguć, a naročito dva: ili će PDP uskoro nestati ili će se pretvoriti u zmijsko gnijezdo gdje zdravorazumski čovjek nikad ne bi zalazio. Stanivukovićev novi projekat tobožnjeg ukrupnjavanja opozicije i pretvaranje „njegove“ partije u širi pokret koji bi vodio niko drugi nego on, govori da tom političkom nedonoščetu ambicije i dalje rastu. A pošto su i on i plan o stvaranju nekog pokreta toliko lažni, netipični, pogubni, nema ni najmanje sumnje da će uspjeti jer kod nas uspijeva samo ono što je nenormalno i nezdravo.
U pravu ste kad kažete da on glumi „malog Dodika“, ali on više glumi malog nego Dodika. Kad se bolje razmisli i pogleda ko je sve danas lider svakojakih i bezbrojnih partija u Republici Srpskoj, o kakvim karikaturama i smutljivcima se radi, ne treba se čuditi zašto ljudi masovno daju podršku Dodiku. Kakav god bio, a znamo svi kakav je, on je za ove šarlatane profesor politike.
Stanivuković se ipak malo preračunao u želji da jednog dana naslijedi Dodika jer će ga ovaj velemajstor manipulacija iskoristiti i odbaciti kad dođe vrijeme, ukoliko Stanivuković nastavi sanjati da će biti Dodikov nasljednik. Ovo govorim dijelom iz ubjeđenja na osnovu posmatranja i logike, ali i na osnovu lične želje. Poslije Dodika koji je Republiku Srpsku opustošio ekonomski i kulturološki, a ugrozio i politički i geopolitički, volio bih vidjeti nekog mnogo boljeg, a ne nekog mnogo goreg".
Trojka se vrti u krug
Trojka u Federaciji BiH djeluje poprilično pogubljeno u smislu svog djelovanja. Gdje su i kakve zapravo njihove greške?
"Iako je ozbiljnija i kadrovski jača od svih drugih partija, Trojka se vrti u krug jer nije uspjela preći jednu sudbonosnu političku liniju koju nikad niti jedna partija u Bosni i Hercegovinu nije prešla. A to je linija koja odvaja riječi od djela, demagogiju od istinskog rada i posvećenosti, privatno od državnog, nestručno od stručnog, kriminalno od poštenog...
Osnovna greška partija Trojke, a time i njihov grijeh, je što nisu dovoljno pokazali da su bolji od prethodnika koji su nas unazadili. A realno i po svakom drugom kriteriju su bolji. Drugi razlog je što se nije vodilo pravog računa o kompetentnosti pa su u vrh isplivale neke osobe koje nisu simbol promjena. Tih promjena je dakako bilo, napretka je bilo i to treba naglasiti i pozdraviti, ali valjda smo odveć umorni od iščekivanja kad će biti bolje da smo postali i malo nestrpljivi i ne zadovoljavamo se malim napretkom.
Možda će zvučati malo neozbiljno, ali kao stari Sarajlija koji je odabrao da se vozi isključivo javnim saobraćajem, kao svakodnevni korisnik koji se sjeća sporih klackanja po nesigurnim šinama, neprestanih kvarova tramvaja i neopisivih gužvi, ja vjerujem da je revolucija koja je nastupila u javnom saobraćaju u Sarajevu dovoljna za dobru ocjenu vlasti. Ali istovremeno šteta je što drugi nadležni nisu napravili revoluciju o oblastima koje vode i za koje su zaduženi i raznim vladama".
Broj članova SDP-a i Naše stranke u RS-u u opadanju
Kako gledate na to da je SDP koji bi zapravo trebao da bude lider u vlasti i na razini FBiH i institucija BiH kada su u pitanju stranke Trojke većinu toga prepustio NiP-u i Našoj stranci?
"U razvijenim i dobro uštimanim državama takvo ponašanje bi se okvalifikovalo kao džentlemensko i izraz povjerenja jer u koalicijama ne treba podmetati nogu partneru već ga poštovati i tražiti optimalno zajedničko rješenje. Miljama smo daleko od situacije u kojoj bi u jednoj koaliciji tokom rasprava o tome ko će preuzeti koju instituciju svaka od partija priznala da njihov partner, a ne ona, ima bolje rješenje pa se s tim bez otpora saglasi.
Naprosto zato jer je tako bolje za društvo i državu, a partiji su, valjda, važniji državni od privatnih interesa! Kod nas toga naravno nema. Prije će biti da je ovo o čemu govorite rezultat političke trgovine gdje sva roba ne vrijedi jednako. Pretpostavljam da je stvar strateške prirode i da u svakoj stranci postoji velika želja da ovlada nekom institucijom pa zato popusti nadrugim pozicijama. S druge strane to može ponekad biti mudar potez jer u slučaju neuspjeha najmanje će biti neuspješni, pa i kažnjeni oni koji su „držali“ manje institucija.
Ali kad već razgovaramo o politici SDP BiH, dozvolite mi da ovdje upotpunim svoja razmišljanja vezana za dio našeg razgovora o referendumu. Broj članova SDP BiH i Naše stranke u Republici Srpskoj je nedopustivo minoran i beznačajan, a izgleda da je u trendu opadanja. Nisam slučajno kazao da političari iz Federacije BiH, a prije svega članovi dvije pomenute partije, moraju promijeniti strategiju i pokušati u sljedećih pola stoljeća drugačijim pristupom punim odmjerenosti i razumijevanja osvajati lagano glas po glas u Republici Srpskoj. Svaki glas će biti dragocjen. Nisam ubijeđen da iko u SDP BiH i Našoj stranci to razumije i da je spreman ozbiljno se posvetiti tom poslu. A od toga velikim dijelom zavisi opstanak Bosne i Hercegovine".
Mase nagrađuju one koji su im unazadili živote
Bojite li se da nam i u predizbornoj godini slijedi sličan scenarij - jedni nas napadaju, drugi brane, ispoljavanje jezika mržnje, prijetnji ratovima, referendumima?
"Prestao sam se bojati odavno i smislio sam drugu strategiju da izborno doba preživim bez stresa. Kažem sebi da će biti gore nego prošli put pa ako se slučajno dogodi da bude isto, onda se to može proslaviti! Nažalost, svaki put realnost nas dotuče. Naši iskusni političari-manipulatori uvijek izbace dosta skrivenog oružja za taj omiljeni dio njihovog političkog života. To je za njih radosna rutina.
Sa svakim novim izborima očekuje nas uvijek isto, sve najgore, vašar mržnje i zla, uvreda i prijetnji, obmana i laži. I svaki put ista bezbrižnost, neodgovornost i prezir prema glasačima u kojima se ne vide ljudi za koje treba raditi već dužnici koji moraju znati šta im je činiti i koga zaokružiti, za pare ili u magnovenju. A nesrećne ostrašćene i duboko podijeljene mase svaki put čudnovato i suludo nagrađuju one koji su im zaustavili i unazadili živote. Odavno mi je jasno da naš najveći problem nisu neodgovorni političari već mrzilačke mase.
Koliko smo duboko potonuli vidi se i po tome što bismo mogli proglasiti pobjedu i narodno veselje ukoliko u oktobru 2026. godine jednonacionalne partije ukupno osvoje 60 posto glasova jer od prvih „demokratskih“ izbora u Bosni i Hercegovini do danas, taj je prosjek negdje između 70 i 75 posto! S obzirom na to da nisu male šanse da za godinu dana opet u zagrljaju vidimo stare prijatelje s kraja prošloga vijeka, SDA i SNSD, uz HDZ koji je nezamjenjiv, može se lako dogoditi da budemo i natprosječni, a da onih 60 posto bude samo pusti san".