Sjećanje na slavnog vojvodu Živojina Mišića
BIJELjINA – Slavni vojskovođa vojvoda Živojin Mišić /1855–1921/, komandant srpske vojske prilikom proboja Solunskog fronta 1918. godine i pobjednik Kolubarske bitke, umro je 20. januara 1921. godine.
Mišić je bio učesnik srpsko-turskih ratova, kratkotrajnog rata između Srbije i Bugarske, Balkanskih ratova i Kumanovske bitke.
Nakon Majskog prevrata, bio je primoran da se penzioniše u činu generalštabnog pukovnika, pošto je smatran previše bliskim svrgnutoj dinastiji Obrenovića, ali je reaktiviran 1909. godine, tokom Aneksione krize /na lični zahtjev/.
Pomogao je načelniku Vrhovne komande generalu Radomiru Putniku da sastavi srpski ratni plan u eventualnom ratu sa Austrougarskom, a u Balkanskim ratovima bio je pomoćnik načelnika štaba Vrhovne komande generala Putnika.
Neposredno je sarađivao na planiranju i rukovođenju operacijama protiv turske Vardarske armije, zbog čega je poslije Kumanovske bitke unaprijeđen u čin generala.
Po završetku Drugog balkanskog rata, drugi put je penzionisan na isti način, „zaslugom“ oficira pripadnika „Crne ruke“.
Međutim, pred samo izbijanje Prvog svjetskog rata opet je bio reaktiviran i postavljen za pomoćnika načelnika štaba Vrhovne komande.
Tokom Kolubarske bitke generalu Mišiću je predata komanda nad Prvom armijom, koja je tada bila u vrlo teškoj situaciji. Najviše zahvaljujući njegovim ličnim naporima i znanju, Prva armija se od jedinice u rasulu pretvorila u formaciju sposobnu za borbu.
Mišić je insistirao na dubljem povlačenju, skraćenju fronta cijele srpske vojske, kojim bi se ostalim armijama dalo vremena za odmor, popunu zaliha i snabdijevanje. To njegovo „kockanje“ se isplatilo, pošto je austrougarska vojska previše raširila svoje linije, pa je teško poražena u srpskom kontranapadu.
Za zasluge i izvojevanu pobjedu, Mišić je 4. decembra 1914. godine unaprijeđen u čin vojvode.
Nakon novog združenog napada njemačke, austrougarske i bugarske vojske na Srbiju, u oktobru 1915. godine, kada se srpska vojska povukla na Kosovo, Mišić je predložio da se izvrši kontranapad.
Ovaj prijedlog su odbili ostali komandanti armija na sastanku u Peći i uslijedilo je povlačenje. Nakon ovoga, predao je komandu armije i otišao na liječenje u Francusku.
Sredinom 1916. godine ponovo je postavljen za komandanta Prve armije, koja je zaustavila i natjerala na povlačenje bugarsku vojsku u Bici kod Goničeva i oslobodila Bitolj.
Pred kraj rata, u junu 1918. godine, postavljen je za načelnika štaba Vrhovne komande.
Mišića je engleski kralj Džordž Peti nagradio titulom sera. Njegov lik i djelo ovjekovječeni su u mnogim umjetničkim djelima.
Sahranjen je na beogradskom Novom groblju, gdje mu je otkriven spomenik 3. decembra 1922. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.