Fotografija desetina kamiona-cisterni koji prevoze iračku naftu kroz ratom razorenu Siriju prema luci Banijas na Sredozemnom moru mogla bi, prema ocjenama analitičara, jednog dana završiti u udžbenicima ekonomske i političke historije.
Nafta koja preko Sirije stiže do evropskih kupaca, uprkos blokadi Hormuškog moreuza, pokazuje koliko se brzo mijenja globalna trgovina i kako države traže alternativne rute za energente i strateške sirovine.
Alternativni pravac
Sirija, zemlja koja je gotovo četrnaest godina razorena građanskim ratom i opterećena urušenom infrastrukturom te hroničnim nestašicama struje i vode, iznenada je postala važna tranzitna tačka za Evropu.
Zahvaljujući izlazu na Sredozemno more i granicama s Turskom, Irakom, Jordanom i Libanom, Sirija se sve više koristi kao alternativa pomorskim pravcima poput Hormuškog moreuza (Strait of Hormuz), jednog od ključnih svjetskih koridora za transport nafte, ukapljenog prirodnog gasa i drugih strateških resursa.
Kopneni transport nafte kroz Siriju pokazuje kako geopolitičke krize mijenjaju postojeće trgovinske tokove i ubrzavaju preusmjeravanje energetskih ruta.
Mjesecima traju rasprave
Blokade ključnih pomorskih pravaca samo su dio šire transformacije globalne ekonomije.
Geopolitički sukobi, trgovinski rat između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine (China), nove carine, ograničenja investicija i sve izraženija podjela svijeta na ekonomske blokove ubrzano preoblikuju globalni poredak.
Iako sistem globalne trgovine još nije urušen, sve je više znakova njegove reorganizacije. Geopolitičke tenzije dodatno su uzdrmale Svjetsku trgovinsku organizaciju (World Trade Organization – WTO), koja se nalazi pred dilemom reforme ili gubitka uticaja.
Mjesecima traju rasprave o budućnosti multilateralnog trgovinskog sistema, ali bez konkretnih rezultata, pa sve više država formira manje trgovinske saveze i koalicije mimo postojećih pravila WTO-a.
Važne inicijative
Jedna od važnijih inicijativa jeste približavanje Evropske unije i indo-pacifičkog trgovinskog bloka CPTPP, u kojem su, između ostalih, Kanada (Canada), Australija (Australia), Japan (Japan), Vijetnam (Vietnam), Meksiko (Mexico) i Velika Britanija (United Kingdom).
Ove zemlje rade na stvaranju novog digitalnog trgovinskog okvira koji bi mogao postati alternativa postojećem sistemu.
Sjedinjene Američke Države (United States of America) i Kina (China) vode sve intenzivniju borbu za dominaciju nad budućim globalnim ekonomskim poretkom.
Vašington smatra da dosadašnji model globalizacije i slobodne trgovine više ne donosi korist američkoj ekonomiji, već doprinosi rastu deficita i slabljenju domaće industrije, zbog čega administracija Donalda Trampa (Donald Trump) insistira na uvođenju carina i promjeni trgovinskih pravila.
Američki trgovinski predstavnik Džejmison Grir (Jamieson Greer) poručio je da je postojeći sistem doveo do deindustrijalizacije i povećane zavisnosti SAD-a od drugih ekonomija.
Posebnu pažnju izazvao je dokument „Vodič za restrukturiranje globalnog trgovinskog sistema“, koji je izradio ekonomista s Harvarda Stephen Miran.
U dokumentu se navodi da bi smanjenje vrijednosti američkog dolara moglo povećati konkurentnost izvoza i smanjiti trgovinski deficit.
Miran upozorava da dominacija dolara slabi američku proizvodnju i ekonomiju usmjerava ka finansijskom, a ne industrijskom modelu.
Prema njegovoj analizi, Kina sa svojim izvozno orijentisanim modelom predstavlja dugoročan izazov američkoj ekonomskoj dominaciji.
Podjele među silama
Sve izraženije podjele među velikim silama pokazuju da se svjetski trgovinski sistem nalazi u fazi duboke transformacije.
Države pokušavaju smanjiti zavisnost od pojedinih ruta, valuta i centara moći, dok nove trgovinske alijanse postaju sve značajnije.
U takvom okruženju profitiraju zemlje koje uspiju da se pozicioniraju kao alternativni energetski i logistički centri.
Ratovi, blokade i geopolitičke tenzije danas više nisu samo političko pitanje, već direktno oblikuju budućnost globalne ekonomije.
